STRUKE:

limbički sustav

ilustracija
LIMBIČKI SUSTAV, glavne sastavnice – 1. talamus; 2. kaudalna jezgra; 3. kora čeonoga režnja; 4. njušna izbočina; 5. bademasta jezgra; 6. mamilarno tjelešce; 7. hipokampus; 8. žuljevito tijelo

limbički sustav (prema lat. limbus: rub), kompleksan niz filogenetski različitih (starijih i mlađih) struktura mozga, koji se najvećim dijelom poklapa s rubnim režnjem mozga (lat. lobus limbicus). Uočio ga je francuski neurolog P. Broca (1878), ali se dugo vremena nisu naslućivale njegove zadaće. Ključne funkcije limbičkoga sustava u ponašanju sisavaca i čovjeka uočio je američki neurolog James Papez (1937) i time otvorio mogućnost istraživanja do tada nepoznatih mehanizama u ljudskom ponašanju: emocija, motivacija, povezanosti ponašanja i autonomnih funkcija, ali i patoloških pojava kao što su: bezrazložan bijes, agresivno ponašanje, poremećaj seksualnosti, abulija, apatija i dr. Takve se pojave mogu javiti naglo, npr. u nekim oblicima epilepsija, ili trajno, kao posljedica ozljede mozga, tumora i sl. Usporedna istraživanja strukturnih, biokemijskih i funkcijskih značajki tih vrlo složenih dijelova mozga pokazala su da zdrav limbički sustav sudjeluje u svrhovitom usmjeravanju nagona, regulaciji viših oblika emocionalnoga ponašanja, afekata i motivacije, te autonomnih i endokrinih funkcija.

limbički sustav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36554>.