Lisenko (Lysenko) (ruski izgovor [lɨs’e'nkə]), Trofim Denisovič (ukrajinski Trohym Denysovyč Lysenko [lɨse'nko]), ukrajinski agronom i genetičar (Karlivka, 29. IX. 1898 – Moskva, 20. XI. 1976). Doktorirao 1925. na Agronomskom institutu Sveučilišta u Kijevu. Razradio tehnike jarovizacije. Godine 1935. započeo je kampanju protiv temeljnih genetičkih načela priklanjajući se teoriji I. V. Mičurina (→ neolamarkizam), po kojoj se mijenjanjem vanjskih uvjeta i načina prehrane mogu promijeniti nasljedna svojstva organizma. Tu je teoriju podupiralo vodstvo SSSR-a, koje je Lisenka 1940. imenovalo ravnateljem Instituta za genetiku Akademije znanosti SSSR-a. Time su započeli politički progoni sovjetskih biologa koji su se suprotstavili neolamarkizmu, a genetička su istraživanja zaustavljena. Lisenkova je prevlast u sovjetskoj biologiji počela slabiti nakon Staljinove smrti (1953), kada su utvrđeni nedostatci u praktičnoj primjeni njegovih teorija, pa je 1965. bio smijenjen s funkcije ravnatelja Instituta za genetiku.
