Listopadska revolucija

Listopadska revolucija (Oktobarska revolucija), oružano svrgavanje ruske privremene vlade A. F. Kerenskoga u Petrogradu (danas Sankt Peterburg) 7. studenoga 1917 (25. listopada po starome julijanskom kalendaru) i dolazak na vlast boljševičke partije, koja je ukinula građansko-demokratske ustanove nastale u Veljačkoj revoluciji 8. ožujka 1917 (23. veljače) i proglasila uspostavu sovjetske vlasti, likvidaciju kapitalističkoga i uvođenje socijalističkog, odn. komunističkoga društvenog poretka; prijelomni događaj u povijesti Rusije, Europe i svijeta (→ rusija, povijest). Izbila je kao posljedica nemoći i nedjelotvornosti privremene vlade u rješavanju radnog, agrarnog i nacionalnoga pitanja, što su se produbljivala daljnjim sudjelovanjem Rusije u I. svjetskom ratu. Nerješavanje tih pitanja osnažilo je boljševike, koji su, nakon osvojenja većine u sovjetima Petrograda i Moskve, u kolovozu i na početku rujna 1917. započeli s pripremama oružanog ustanka, odn. socijalističke revolucije. Ustanak je izbio u noći sa 6. na 7. XI. 1917. oružanim napadom vojnika petrogradskoga garnizona i mornara baltičke flote na sjedište privremene vlade u Zimskome dvorcu, koje su 7. XI. zauzeli, a 8. XI. uhitili članove vlade. Istodobno je započelo zasjedanje Drugoga sveruskoga kongresa sovjeta radničkih i vojnih deputata, na kojem su boljševici uz potporu esera (članovi političke stranke koja se zalagala za federativnu demokratsku republiku) objavili svrgavanje privremene vlade, proglasili tri dekreta (o miru, o zemlji i o uspostavljanju sovjetske vlasti) i sastavili novu vladu (Sovjet narodnih komesara) na čelu s V. I. Lenjinom. Nakon što su skršili protivnike vjerne privremenoj vladi u Petrogradu i Moskvi, boljševici su uspostavili vlast i u drugim većim gradovima Rusije te zabranili svaku oporbenu djelatnost (glavnoga političkog protivnika, partiju kadeta, stavili su izvan zakona, a njezine dužnosnike uhitili). Unatoč uspjesima u revoluciji, boljševici su na izborima za Ustavotvornu skupštinu 25. XI. dobili samo oko 25% glasova i zastupničkih mjesta. Ustavotvorna skupština u Petrogradu 18. I. 1918. odbila je prihvatiti niz ultimativnih zahtjeva boljševika, što je dovelo do daljnjega političkog raskola, vojnog raspuštanja skupštine 19. I. 1918. i do izbijanja građanskoga rata (1918–22). Dana 31. I. 1918. Treći sveruski kongres sovjeta radničkih i vojnih deputata proglasio je Rusku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku (od 1922. SSSR). Do ožujka 1918. sovjetska je vlada uspostavila vlast na velikom teritoriju Rusije, zaključila primirje s Njemačkom te provela nacionalizaciju banaka i poduzeća. Sovjetska vlast proizišla iz Listopadske revolucije našla se u međunarodnoj izolaciji, a veliki dijelovi državnog teritorija bili su pod okupacijom sila Antante i njezinih saveznika ili pod kontrolom carističkih i drugih snaga koje su se borile protiv revolucije (bjelogardijci). Zahvaljujući uvođenju tzv. sustava ratnoga komunizma (1918–22), potom novoosnovanoj Crvenoj armiji, koju su vodili iskusni bivši carski časnici, i uspostavi kaznenih tijela za progon političkih neistomišljenika (ČEKA) boljševici su tijekom 1919. i 1920. postupno osvajali dijelove bivšega ruskog carstva. U ideologiji boljševizma Listopadska revolucija nazvana je prvom uspješnom socijalističkom revolucijom, kojom je otpočela »izgradnja« socijalizma (komunizma) kao društva bez eksploatacije i klasa. Takvo shvaćanje prihvatile su sve komunističke partije, a služilo im je kao paradigma revolucionarne politike i ideološko opravdanje komunističkog monopola vlasti u socijalističkim poretcima.

Listopadska revolucija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36799>.