Liščić, Božidar, hrvatski inženjer strojarstva (Karlovac, 17. I. 1929 – Zagreb, 19. IV. 2020). Diplomirao (1954) na strojarskome smjeru Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, a doktorirao 1975. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Nakon studija radio je u Tvornici alatnih strojeva Prvomajska (od 1961. kao tehnički direktor), a potom i kao savjetnik u Privrednoj komori Zagreba (1964–68). Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje radio je od 1968., kao redoviti profesor od 1982. do umirovljenja 1999., a bio je i voditelj Katedre za toplinsku obradbu i inženjerstvo površina te osnivač i voditelj Laboratorija za toplinsku obradbu. God. 1971–90. u više je navrata radio kao stručnjak u okviru Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) u šest zemalja Bliskog istoka i Azije. Bavio se toplinskom obradbom čelika, napose tehnologijom gašenja pri kaljenju. Među ostalim, razvio je metodu gradijenata temperature i odgovarajuću sondu za mjerenje te računalom potpomognutu analizu intenziteta gašenja. Od 1997. bio je redoviti član HAZU. Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Nikola Tesla« (1989).
