Arghezi, Tudor

ilustracija
ARGHEZI, Tudor

Arghezi [arge'zi], Tudor (pravo ime Ion N. Theodorescu), rumunjski književnik (Bukurešt, 21. V. 1880Bukurešt, 14. VII. 1967). Jedan od najvećih rumunjskih pjesnika i proznih pisaca, oštar pamfletist, pisac za djecu, majstor tzv. tablete, kratka i zbijena proznog sastavka koji je nametnuo kao vrstu, dramski pisac i esejist. Originalnost njegova pjesničkog jezika bila je poticaj koji je rumunjsku poeziju uključio u europske tokove i razvoj, posebno u međuratnom razdoblju. Počeo je simbolističkim stihovima, bio blizak socijalistima. God. 1900–05. povukao se u redovnički život, zatim je živio u Švicarskoj, boravio u Francuskoj, Italiji i Engleskoj; nakon povratka u Rumunjsku 1910. izdavao književne časopise i intenzivno objavljivao. Prvom zbirkom pjesama Prikladne riječi (Cuvinte potrivite, 1927), temeljito je obnovio lirski jezik i postao jedan od vodećih rumunjskih pjesnika. I u idućim zbirkama: Cvjetovi plijesni (Flori de mucigai, 1931), Što imaš sa mnom, vjetre? (Ce-ai cu mine vântule?, 1937) i dr. dramatično progovara o žeđi za spoznajom, o egzistencijalnoj neizvjesnosti, o pobuni i rezignaciji, o ljepoti svakodnevnoga i »ružnoga«, o prožimanju materijalnoga i duhovnoga. Posljednjih je godina života prije svega pjesnik-građanin (ciklus o seljačkim bunama 1907. objavljen 1955); Pjesan Čovjeku (Cântare omului, 1956). Proza mu je lirska, u njoj se prepleću transfigurirana stvarnost i fantastika: Drvene ikone (Icoane de lemn, 1930), Crna vrata (Poarta neagră, 1930), Tablete iz zemlje Kuty (Tablete din Ţara de Kuty, 1933), Groblje Blagovijest (Cimitirul Bună Vestire, 1936).

Arghezi, Tudor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3688>.