struka(e):
ilustracija
LOBELIJA, sitnocvjetna, Lobelia erinus

lobelija (po flamanskom botaničaru Matthieuu L’Obelu; 1538–1616) (Lobelia), opsežan rod s 300-tinjak većinom tropskih vrsta biljaka iz por. lobelija (Lobeliaceae). Lobelije su otrovne, a odlikuju se specifičnim alkaloidima. Sjevernoamerička vrsta Lobelia inflata daje drogu (Herba Lobeliae) koja sadržava više od 10 različitih alkaloida (lobelin, lobinin, lobelanin i dr.). Primjenjuje se protiv astme, kroničnoga bronhitisa i dr. Od davnina su je upotrebljavali urođenici (tzv. indijanski duhan). Mnoge se vrste i odlike uzgajaju kao ukrasne biljke, npr. sitnocvjetna lobelija (Lobelia erinus) iz južne Afrike, 20 do 25 cm visoka jednogodišnja biljka, najčešće s modrim, ili (različite odlike) s bijelim i crvenim cvjetovima. U Europu je dospjela sredinom XVIII. st. Podrijetlom su iz Sjeverne Amerike Lobelia cardinalis (iz SAD-a i Meksika), u Europi od 1629., Lobelia fulgens i Lobelia splendens (iz Meksika), i dr. U Europi su samonikle samo vrste Lobelia dortmanna i Lobelia urens. U nas ne rastu.

Citiranje:

lobelija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lobelija>.