London

ilustracija
LONDON
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5

London (engl. izgovor [lʌ'ndən]), grad u jugoistočnoj Engleskoj, prijestolnica Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i britanskoga Commonwealtha, jedna od svjetskih metropola; konurbacija Veliki London ima 7 172 091 st. (2001). Obuhvaća kraj oko 75 km pred ušćem Temze u Sjeverno more. Prostorni razvoj Londona prešao je izmjere velikih gradova, pa je cijelo njegovo područje zapravo golema urbanizirana regija (1572 km²) u središtu Londonske zavale. Donji je tok Temze djelovanjem visokoga plimnog vala (oko 6,5 m) pretvoren u prostran, dubok, prirodno izjaružen estuarij. Administrativno London čine City of London (2,7 km², 7185 st., 2001) i 32 upravna područja (borough), grupirani u Inner London (319 km²; 2,7 milijuna st., 2001) i Outer London (1253 km²; 4,4 milijuna st.). Od 29,8% nebjelačkoga stanovništva Londona najviše je Azijaca (436 993 Indijaca, 142 749 Pakistanaca i dr.) i Crnaca (afričkih 378 933, karipskih 343 567), odnosno useljenika iz bivših engleskih kolonija i njihovih potomaka.

U planu Londona odražava se kontinuirani povijesni razvoj. Oko povijesne jezgre (City) grad se koncentrično širi, najprije samo na lijevoj obali, a zatim i na desnoj obali Temze. Oko njega se razvijalo od kraja XVIII. st. do početka I. svjetskog rata suburbano područje (današnji Inner London); treću koncentričnu zonu – Outer London – čini pojas stambenih zgrada izgrađen između dvaju svjetskih ratova, koji okružuje zeleni pojas (engl. Green Belt) i satelitski gradovi, planski podignuti osobito nakon II. svjetskog rata (New Town Act, 1946). Zrakastim širenjem grada ti su se pojasovi postupno stopili u jedinstveno gradsko područje. Taj je razvoj Londona (1811. god. 1 135 815 st.; 1881. god. 4 766 661 st.; 1921. god. 7 480 201 st.; 1941. god. 8 348 023 st.; 1961. god. 8 182 550 st.) bio ubrzan izgradnjom željeznica i mehanizacijom cestovnoga prometa (autobusi, trolejbusi, brze autoceste, podzemna željeznica, osnovana 1890). Nakon II. svjetskog rata centar grada ostao je poslovno središte i kulturnopovijesni spomenik, a luka, stambeni dijelovi i industrija (rafinerije nafte, tvornice zrakoplova, automobila, strojeva, elektronička, kemijska, drvna, elektrotehnička, farmaceutska industrija, tiskarstvo i dr.) bili su prebačeni daleko na periferiju, u satelitske gradove i nove industrijske zone. London je poznato središte umjetnosti i kulture. Glasovito je njegovo sveučilište (osnovano 1836) i znanstvene ustanove (British Academy; Royal Society, osn. 1660; Royal Geographical Society i dr.), kojih su istaknuti članovi bili I. Newton, J. Herschel, H. Davy, M. Faraday, Ch. Darwin, E. Rutherford, A. Fleming. Muzeji, umjetničke zbirke i knjižnice Londona idu među najbogatije u svijetu: British Museum, National Gallery, Victoria and Albert Museum, Natural History Museum, Science Museum, British Library (→ britanska knjižnica), London Library, National Maritime Museum, Tate Gallery, muzej voštanih figura Madame Tussaud, London Museum i dr. Ima velik broj kazališta (opera Covent Garden, English National Opera, novoosnovani Globe Theatre), koncertnih dvorana i orkestara (London Symphony Orchestra, Royal Philharmonic Orchestra, BBC Symphony Orchestra i dr.). Među više od 200 parkova najpoznatiji su Hyde Park, Kensington Gardens, St. James’s i Regent’s Park. Među mnogim arhitektonskim spomenicima ističu se neogotička Westminsterska palača (zgrada parlamenta, s čuvenim satom Big Ben), Westminsterska opatija (u njoj se od XI. st. obavlja krunidba vladara), kasnogotička crkva Saint Margaret (1480–1523) i tvrđava Tower (XI. st.), koji su uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, zatim Wrenova katedrala sv. Pavla (1675–1709), kraljevska Buckinghamska palača (1705., od 1837. kraljevska rezidencija). Osim povijesne jezgre, u izgledu grada izdvaja se West End, izgrađen sjeverno i zapadno od Westminsterske opatije, s bogatim četvrtima i velikim zelenim površinama (Hyde Park, Green Park, St. James’s Park), te mlađi East End, istočno od Towera, kojemu su nekadašnja lučka skladišta iz XIX. st. preuređena u stambene i poslovne zgrade, trgovine i dr.

London je sjedište vlade i parlamenta, te svjetski važno trgovačko i financijsko središte (burza, banke, osiguravateljska društva, sjedište Lloyd’sa, aukcijske kuće umjetnina Christie’s i Sotheby’s i dr.). Značajna je gospodarska grana i turizam, s više od 100 milijuna noćenja godišnje; uz spomenute arhitektonske spomenike glavne su turističke atrakcije i trgovi Trafalgar Square i Piccadilly Circus, četvrt Soho, mostovi London Bridge i Tower Bridge, stadioni Wembley i Wimbledon i dr. London je željezničko i cestovno čvorište Engleske. Ubraja se u vodeće britanske luke; u lučkom robnom prometu (51,2 milijuna tona, 2002) uvoz je znatno veći (42,4 milijuna tona) od izvoza. Nakon zatvaranja lučkih dokova 1967–81. u gradu (četvrti Tower Hamlets i Newham; na području Royal Docks izgrađena je 1987. zračna luka, poslovni park, znanstvene ustanove), novi se kontejnerski terminali grade bliže ušću Temze (Tilbury). Zračna luka Heathrow (63,4 milijuna putnika, 2002) po putničkom je prometu treća u svijetu, a u vodeće se ubrajaju i Gatwick (29,6 milijuna putnika, 2002) i Stansted (13,6 milijuna putnika, 2001).

O predrimskom Londonu nema pouzdanih podataka, ali njegovo latinizirano ime pod kojim se prvi put spominje u I. st. – Londinium – svakako je keltsko (keltski Llyn Din: Tvrđava na jezeru). Na mjestu današnjega Londona svoje je uporište izgradila rimska vojska koja se god. 43. iskrcala u Britaniji. Već god. 60. rimski Londinium porušila je i opljačkala Boudicca, vladarica britanskoga plemena Icena. Grad su Rimljani poslije utvrdili, i on je ostao pod rimskom vlašću sve do njihova povlačenja iz Britanije u početku V. st. (oko 430). Iako povijest Londona tijekom V. i VI. st. nije poznata, početak gradnje prve crkve sv. Pavla (St. Paul’s Cathedral) 604. ukazuje na kontinuirano postojanje grada (o tome svjedoči i djelomično sačuvan rimski raster ulica). U VII. st. London je bio istaknuto središte istočnih Sasa (Saksonaca). Poslije je priznavao vlast suparničkih saskih državica, dok nije, nakon poraza Mercije, potpao pod Wessex. God. 865. London su osvojili Danci; 886. preoteo im ga je kralj Alfred Veliki; u X. st. izdržao je dvije skandinavske opsade i bio, na kraju, prisiljen kupiti mir. U XI. st. London se razvio u najznačajniji grad u zemlji. Ondje je bio izabran za kralja Eduard Ispovjednik (1042), a sastajalo se i staro englesko vijeće (između 934. i 1055). Zajedno s ostalom zemljom, London je 1066. došao pod vlast normanskoga vojvode Vilima I. Osvajača, koji mu je dao prvu povlasticu i sagradio čuvenu tvrđavu Tower za nadzor nad gradom. Za vladavine Normana današnja londonska četvrt Westminster postala je trajnom rezidencijom normanskih kraljeva i vlade (tijekom srednjeg vijeka izvan gradskih zidina). Od Henrika I. dobio je novu povlasticu i otada je politička prijestolnica. Od Ivana Bez Zemlje stekao je priznanje komunalnoga poretka po francuskom uzoru, odnosno samoupravu na čelu s gradonačelnikom (1192). Obogaćeno trgovačko građanstvo sudjelovalo je i u borbi za povelju Magna Charta (1215), kojom su im bile potvrđene i proširene povlastice. London je postao glavno tržište za englesku proizvodnju sukna, pa je zbog toga u XIV. st. poraslo bogatstvo njegovih trgovaca i povećao se broj stanovnika. Tijekom druge polovice XVI. st. u Londonu su bile osnovane prve trgovačke kompanije i robne burze. Sačuvavši za prijestolonasljednoga rata (Rat dviju ruža, 1455–85) i pod Tudorima svoju autonomiju, London se snažno razvijao kao političko i trgovačko središte sjedinjene zemlje, a za Stuartâ je njegova važnost porasla i zbog financijske moći te snage gradske vojske.

U XVI. i XVII. st. u njemu su utemeljena velika trgovačka društva (Merchant Adventurers, East India Company i dr.); potkraj XVII. st. promet u londonskoj luci nadmašio je onaj u amsterdamskoj, a broj stanovnika popeo se na 500 000. Za engleske građanske revolucije i građanskog rata London je bio odlučni kraljev protivnik (Karlo I. Stuart smaknut je 1649. u Londonu). God. 1665. grad je zahvatila kuga i pokosila gotovo 70 000 ljudi, a 1666. izbio je veliki požar, koji je gotovo potpuno uništio stari City (srednjovjekovna jezgra Londona). Nakon toga imućni građani i aristokrati počeli su graditi kuće u zapadnom dijelu Londona, polažući temelje tzv. West Endu. U obnovi Londona istaknuo se arhitekt Ch. Wren. London je i nakon obnove zadržao kaotičnu mrežu prenapučenih ulica. Posljednje gradske zidine srušene su 1760–66.

U XIX. st. London se i dalje širio, a stanovništvo povećavalo (od 1 225 694 st. 1821. do 6 586 269 st. 1901) pa je postao jednim od najvećih i najbogatijih gradova u svijetu.

Tijekom XIX. st. u Londonu su našli utočište progonjeni revolucionari i književnici s Kontinenta, kao npr. L. Kossuth, G. Mazzini, É. Zola, K. Marx i dr. Za I. svjetskog rata u Londonu je bilo sjedište Jugoslavenskog odbora. U tijeku I. svjetskog rata London su bombardirali njemački cepelini i zrakoplovi (poginulih je bilo oko 500, a razorene su 174 zgrade). U II. svjetskom ratu više desetaka tisuća tona razornih, zapaljivih i letećih bombi (V-1 i V-2) bilo je bačeno na grad i prouzrokovalo je strahovite žrtve među civilnim pučanstvom (oko 39 000 poginulih i više od 74 000 ranjenih). Od bombardiranja je do kraja rata uništeno ili oštećeno na stotine tisuća zgrada, među kojima i niz povijesnih građevina.

Nakon II. svjetskog rata London je ostao svjetski značajno političko središte. U Londonu je 1945. dogovoreno stvaranje Međunarodnoga vojnog suda za nacističke zločince (Londonski sporazum), 1947. održana je konferencija ministara vanjskih poslova Velike Britanije, SAD-a, Francuske i SSSR-a, radi pripreme mirovnih ugovora za Njemačku (1953. postignut je Londonski sporazum o dugovanjima Savezne Republike Njemačke, a Londonskim zaključkom iz 1954. dogovorena je njezina remilitarizacija). Kao sjedište britanskog državnoga vodstva, London je bio mjesto održavanja niza međunarodnih konferencija te pregovora na kojima su mnoge britanske kolonije ostvarile neovisnost i ugovorile suradnju kroz Commonwealth. London je prvi grad koji je po treći put izabran za domaćina Olimpijskih igara koje su se, nakon 1908. i 1948., održale 2012.

London. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37081>.