Lorković, Melita, hrvatska pijanistica i glasovirska pedagoginja (Županja, 25. XI. 1907 – Zagreb, 1. XI. 1987). Sestra dirigenta i skladatelja M. Pozajića. Glasovir diplomirala 1928. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (S. Stančić). Usavršavala se u Parizu kod A. Cortota, Lazarea Lévyja i M. Long. Predavala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1929–45), Muzičkoj akademiji u Beogradu (1948–60) i na Nacionalnome konzervatoriju u Kairu (1960–72). Od početka koncertantne djelatnosti 1937. uživala je ugled jedne od najistaknutijih hrvatskih reproduktivnih umjetnica. Koncertirala je u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, arapskim zemljama i na Dalekom istoku. U njezinu opsežnom repertoaru isticale su se interpretacije djelâ klasika i romantika (Beethoven, Brahms, Liszt, Schumann, Chopin i dr.), a često je izvodila i skladbe hrvatskih skladatelja (D. Pejačević, I. Maček, B. Papandopulo, B. Kunc i dr.). Kao pijanistica odlikovala se snažnim i sugestivnim izričajem te vrlo kultiviranim tonom.
