Losey [lọu'zi], Joseph (Walton), američko-britanski redatelj (La Crosse, Wisconsin, 14. I. 1909 – London, 22. VI. 1984). Studirao na Harvardovu sveučilištu, bio kazališni i književni kritičar uglednih listova (New York Times, New York Herald Tribune), od polovice 1930-ih radio kao redatelj dokumentarnih i obrazovnih radijskih i televizijskih emisija te kao kazališni redatelj pod utjecajem B. Brechta, E. Piscatora i V. E. Mejerholjda. Nakon iznimna uspjeha njegove režije Brechtova Galileja u New Yorku, Losey je 1947. dobio angažman u Hollywoodu. Realizirao je pet niskobudžetnih filmova koji pokazuju njegovu sklonost kriminalističkomu filmu, društvenokritičkoj angažiranosti te prikazu moralno i psihički opterećenih ljudi. Prepoznan od Odbora za antiameričku djelatnost kao negdašnji komunist, 1951. emigrirao je u Veliku Britaniju. Isprva je režirao pod pseudonimom, a prve uspjehe postigao je za britansku kinematografiju netipično silovitim, kriminalističkim filmovima Vrijeme bez milosti (Time Without Pity, 1957) i Betonska džungla (The Concrete Jungle / The Criminal, 1960), koji su skrenuli pozornost međunarodne, osobito francuske tzv. autorske kritike. Od 1962. surađivao s piscem H. Pinterom kao scenaristom i postigao velik uspjeh modernističkim i socijalnopsihološkim filmovima prigušenije retoričnosti, s dojmljivim naznakama tjeskobe i s temom otuđenosti britanske aristokracije i građanstva: Sluga (The Servant, 1963), Nesreća (Accident, 1967., specijalna nagrada u Cannesu) i Ljubavni glasnik (The Go Between, 1971., Grand Prix u Cannesu). Potkraj karijere režirao jedan od najuspjelijih filmova o antisemitizmu – Gospodin Klein (Mr. Klein, 1977) te vrsnu adaptaciju Mozartove opere Don Giovanni (1979). Ostali značajniji filmovi: Dječak sa zelenom kosom (The Boy with Green Hair, 1948), Za kralja i domovinu (King and Country, 1964).
