Lovrenčić, Sanja, hrvatska književnica i prevoditeljica (Knin, 15. II. 1961). Studirala povijest umjetnosti i indologiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, diplomirala povijest umjetnosti na Filološkome fakultetu u Beogradu 1985. Piše pjesme (Insula dulcamara, 1987; Skrletne tkanine, 1994; Upute šetaču u vrtu sa zborovima, 2001; U slobodnoj četvrti, 2002; Iz ateljea, 2015), kratku prozu (Wien fantastic, 1998; Portret kuće, 2002), romane (Kolhida, 2000; Savršen otok: mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja, 2002; Klizalište, 2005; Martinove strune, 2008; Ardura, 2012), radiodrame (Albatros, Mlinovi, Pisma drugom čuvaru, Arielov otok, Devet oktava, Žena sa zmajem i dr.), priče za djecu (Esperel – grad malih čuda, 1994; Kuća iznad čudovišta, 1996; Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić, 2001), često iskazujući osobitu sklonost fantastici i mitskim svjetovima. Objavila je i biografiju I. Brlić-Mažuranić U potrazi za Ivanom (2006), svojevrstan razgovor dviju autorica iz različitih epoha, te fantastičnu trilogiju Zmije Nikonimora (Palača i Vrt, 2008; Put do mora, 2010; Zlatna vrata, 2013). Prevodi književne tekstove s engleskoga, francuskoga i njemačkoga (J. Swift, J. Spyri, J. Grimm, R. Kipling, C. S. Lewis i dr.).
