Löwy, Slavko

Löwy [lø:'vi], Slavko, hrvatski arhitekt (Koprivnica, 7. VIII. 1904Zagreb, 1. IV. 1996). Studirao u Beču, Zagrebu i Dresdenu. Radio u Zagrebu (1931–50) i Skoplju (1950–53), potom je u Zagrebu vodio arhitektonski biro »Löwy«. Njegova se ostvarenja odlikuju profinjenim proporcijama i racionalnom prostornom organizacijom. Poseban prinos hrvatskoj modernoj međuratnoj arhitekturi njegovi su prototipovi najamnih zgrada te uspješne interpolacije u postojeću građevnu strukturu grada. Ističu se izvedbe vila (Hirchler, tzv. »Šumski dvor« na Gornjem Prekrižju 2, 1932–33. i dr.), stambenih zgrada prema prototipskome prostornom rješenju u Borninoj, Derenčinovoj, Zvonimirovoj i Tuškanovoj ul. (1932–38), trgovačko-stambenih zgrada (prvi zagrebački »neboder« u Masarykovoj ul. 22, 1933–34) i poslovno-stambenih zgrada (Draškovićeva ul. 13, 1937) – sve u Zagrebu. U Koprivnici je podignuo spomenik židovskim žrtvama i obnovio sinagogu (1930). Nakon II. svjetskoga rata znalačkom primjenom tzv. internacionalnoga stila gradio je stambene zgrade, staračke i studentske domove, škole i hotele u Zagrebu, Skoplju, Rijeci i Osijeku. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1976).

Löwy, Slavko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37306>.