arhetipska kritika

arhetipska kritika, skupina kritičara različitih strukovnih usmjerenja, ali srodne metodologije, koji ostvaruju utjecaj na angloameričkom području poglavito između 1930-ih i 1950-ih (M. Bodkin, R. Graves, J. Campbell, G. Wilson Knight, R. Chase, F. Fergusson, Ph. Wheelwright, N. Frye). Polazište su im Frazerov i Jungov pojam arhetipa kao drevna obrednog ili simboličkog obrasca koji nesvjesno oblikuje i suvremene psihičke i umjetničke tvorevine. Naziva se i mitskom kritikom. Protežući se od starih primitivnih do današnjih razvijenih kultura, obrazac pokriva golem raspon različitih povijesnih i generičkih očitovanja pa interesni obzor arhetipske kritike ostaje time trajno obilježen. Uostalom, spor s novokritičarima podrazumijeva i širenje kritičke pozornosti s određena visoko umjetničkog teksta na ukupno književno i kulturno polje promatrano u povijesnoj perspektivi. Da bi mogao pokriti tako obuhvatan predmet, najistaknutiji arhetipski kritičar N. Frye uvodi u svojoj Anatomiji kritike (1957) tri perspektive: arhetipsku, koja razmatra formalno-kompozicijske odrednice oblika, povijesnu, koja se bavi njihovim sadržajno-modalnim značajkama, te retoričku, koja razlikuje medij prikazivanja (usmeni, izvedbeni i pisani). U tu se razredbenu mrežu zatim uvode i dopunski kriteriji razlučivanja, što Fryeu omogućuje da razvije složenu i elastičnu koncepciju znatna utjecaja.

arhetipska kritika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3739>.