struka(e):

Ljutiči, skupni naziv za slav. plemena koja su nastavala područje donjega toka rijeke Odre i zapadno od nje, s obiju strana rijeke Peene (Mecklenburg). U izvorima se prvi put spominju 991. Kako bi suzbili prodore njem. osvajača, ta su se plemena udružila u savez, jezgru kojega su činili Circipanci, Kesinci, Tolensanci i Redarijci. God. 983. podignuli su ustanak protiv njem. vlasti istočno od Labe, kojemu su se ubrzo priključili i Abodriti. Njemački su udari imali kratkotrajan uspjeh, a 1005. njem. vladar Henrik II. Sveti, započinjući dugogodišnji rat protiv Poljaka, sklopio je s Ljutičima savez. Henrikovi su nasljednici poduzeli protiv njih nove pohode, zadovoljavajući se priznavanjem nominalnoga vrhovništva i ubiranjem godišnjega danka. Između 1033. i 1036. protiv Ljutiča je osobito žestoko ratovao njemačko-rimski car Konrad II. Salijac. God. 1056/57. izbio je sukob u plemenskome savezu, koji je nakon toga obuhvaćao samo Redarijce i Tolensance. Voj. akcijama, misionarenjem i naseljavanjem njem. kolonista postupno je područje Ljutiča bilo priključeno Njemačkoj. Na tome je području Albrecht I. Medvjed osnovao Brandenburšku marku (1157). U XIV. st. Ljutiči su bili germanizirani.

Citiranje:

Ljutiči. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ljutici>.