Madijev, Miha de Barbazanis (Barbezanis), hrvatski kroničar (Split, oko 1284 – Split, nakon 1358). Splitski plemić iz ugledna roda, unuk Mihe Madijeva, suvremenika Tome Arhiđakona. Njegova je majka bila kći zahumskoga kneza Andrije iz roda Nemanjića. U Splitu je obnašao sudačke i upravne dužnosti. Zauzimao se za što veću autonomiju Splita. U Splitskome statutu iz 1312. naveden je među plemićima zaduženima za nadzor rada potestata, kao predstavnik četvrti sv. Dujma. Dvije godine poslije zabilježen je kao jedan od sastavljača ispravaka statuta. Potom je bio više puta sudac, a i član vijeća koje je grad 1327. predalo Mlečanima. Na položaju gradskoga suca nalazio se i 1357., kada se Split vratio pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja, a potom je postao i član tajnoga vijeća. Posljednji se put spominje početkom 1358. Imao je sina Madija, koji je odigrao važnu ulogu u zbacivanju mletačke vlasti 1357. Njegovo djelo O podvizima rimskih careva i papa (De gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum) sačuvano je samo u drugom dijelu. Pisano je u proanžuvinskom i protubribirskome duhu, što je razumljivo s obzirom na opasnosti koje su gradovima prijetile od ojačalih velikaša u zaleđu. Uglavnom je pisano u obliku kronike europske povijesti, a više je pažnje posvećeno samo odnosima knezova Bribirskih i dalmatinskih gradova. Od europskih zbivanja najviše su ga zanimale borbe gvelfa i gibelina u Italiji. S te je strane kronika zanimljiva kao pokazatelj širine zanimanja i obaviještenosti jednoga dalmatinskog plemića. Za hrvatsku povijest napose je zanimljiva zbog prikaza sudbine bana Mladina II. Bribirskog i odnosa Jurja II. Bribirskog i kneza Nelipca. Važan je izvor podataka za razdoblje 1290–1330. Među izdanjima djela ističu se ona I. Lučića (1666) i V. Brunellija (1877–78), te hrvatski prijevod V. Rismonda (1977), napravljen prema rukopisu s kraja XIV. stoljeća, što se čuva u Nacionalnoj biblioteci Széchényi u Budimpešti.
