Mađer, Miroslav Slavko

Mađer, Miroslav Slavko, hrvatski književnik (Hrtkovci, Vojvodina, 1. VII. 1929Zagreb, 14. VIII. 2015). Studij jugoslavistike završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1956. Radio kao srednjoškolski profesor u Osijeku i Vinkovcima, ravnatelj vinkovačkoga kazališta, a od 1965. kao urednik-dramaturg na Radio Zagrebu. Nakon smrti brata Slavka, pjesnika, pokraj svojega imena piše i njegovo ime. Prvu pjesničku zbirku Raskršće vjetra objavio je 1955. Formirao se unutar »izgubljene generacije« okupljene 1950-ih oko časopisa Krugovi. Izrazito vezan za zavičaj, u svim zbirkama (Mislim na sunce, 1955; Lenije zelene lenije, 1965; Velika polja, 1974; Pjevat će Slavonija, 1982; Žita zemlje, 1993; Putna glazba, 1996; Jesenja berba, 1999; Kolodvori jave, 2001; Stihovi dugih naslova, 2007; Daleki vlak, 2008., i dr.) obnavlja stalni krug tema mijenjajući tek registar raspoloženja i gledišta prema provinciji, prirodi, selu i djetinjstvu. U izrazu prevladava asocijativno povezivanje riječi i slika, metaforičnost i izrazita ritmičnost. Stihovi su mu uglavnom strofično organizirani, nejednaki, vezani, slobodni ili pak pripadaju tek uvjetno tipu slobodnoga stiha. Iako mu je lirika primarni medij, okušao se i u prozi – od feljtona (Asser Savus, 1978), preko putopisa (Neput, 1989) do autobiografskog romana (Gdje lopoči cvjetaju, 1996) u kojem je na satirično-melankoličan način oživio sliku života 1960-ih u Vinkovcima i Slavoniji. Pisao je i priče za djecu te dramske tekstove (Junaci, 2003). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1998.

Mađer, Miroslav Slavko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37951>.