mag (lat. magus < grč. μάγος < staroperz. maguš: svećenik), pripadnik perz. svećeničke kaste. Prema Herodotu, magi su pripadali jednomu od šest medijskih plemena, bili svećenici i činili (uz plemstvo i seljaštvo) posebnu kastu. Neki istraživači smatraju ih svećenicima stare medijske politeističke religije, koji su nakon perz. osvojenja Medije pristali uz zarathuštrizam (zoroastrizam), a drugi ih drže zarathuštranskim svećenicima kojima su grč. i rim. pisci pripisivali magičke sposobnosti i smatrali ih kaldejskim (babilonskim) svećenicima. U grč. tekstu Matejeva evanđelja magima se zovu tri mudraca (»kraljevi s Istoka«) koji su se došli pokloniti Isusu. Riječ mag sačuvala se u izrazima magija, magičar. – U prenesenom značenju, mag je majstor na nekom području; čarobnjak (mag marketinga, mag pisane riječi).