STRUKE:

Makarska biskupija

Makarska biskupija, nekadašnja biskupija, osnovana 533. na pokrajinskoj sinodi u Solinu. Prvo joj je sjedište bilo Muccurum (danas Makar iznad Makarske), a prvi biskup Stjepan. Za kasnije razdoblje, sve do 1185., nedostaju podatci o postojanju biskupije, a tada splitski sabor njezino područje pridružuje Hvarskoj biskupiji. God. 1320. bio je imenovan poseban makarski biskup Valentin. Od XIV. do XVI. st. ponovno je bila u sastavu Splitske nadbiskupije, a imenovali su se uglavnom samo naslovni biskupi. Za osmanske opsade biskupijom su upravljali susjedni biskupi kao administratori. Redovite biskupe ponovno je imala od 1615. do 1819 (katedrala je podignuta 1756); do kraja XVII. st. to su bili franjevci, a zatim splitski kanonici, od kojih je najpoznatiji misionar Nikola Bjanković (1698–1730) i potom dva Blaškovića, Stjepan (1731–77) i Fabijan (1778–1819). God. 1777. Makarska je imala oko 1500 stanovnika, šest kanonika, katedralu sv. Marka i više od 60 župa. God. 1828. biskupija je združena sa Splitskom biskupijom (na čelu joj je namjesnik splitskoga biskupa), a od 1969., nakon uspostave Splitske nadbiskupije i metropolije, potpuno uklopljena u nju, dok je samo u naslovu ostalo ime Splitsko-makarske nadbiskupije.

Makarska biskupija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38244>.