Malezija

ilustracija
MALEZIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13ilustracija14ilustracija15ilustracija16ilustracija17

Malezija (malajski Persekutuan Tanah Malaysia), država u jugoistočnoj Aziji; sastoji se od Zapadne Malezije, na Malajskom poluotoku, i od Istočne Malezije, koja zauzima sjeverni i sjeverozapadni dio otoka Bornea. Poluotočni dio Malezije graniči s Tajlandom (506 km) na sjeveru i Singapurom na jugu; na zapadu izlazi na Malajski prolaz, a na istoku na Južnokinesko more. Otočni dio (Sabah i Sarawak) na Borneu graniči s Indonezijom (1782 km) i Brunejom (381 km), a izlazi na Južnokinesko more na sjeveru, te na Sulusko i Celebeško more na sjeveroistoku. Obuhvaća 330 396 km².

Zapadna Malezija zauzima južni dio Malajskoga poluotoka; sastoji se od 11 država: od sjevera prema jugu, Perlis, Kedah, Pulau Pinang (Penang), Perak, Kelantan, Terengganu, Pahang, Selangor, Negeri (Negri) Sembilan, Melaka (Malacca) i Johor, koje obuhvaćaju 131 394 km², te saveznih teritorija Kuala Lumpur (243 km²) i Putrajaya (49 km²), koji su okruženi teritorijem Selangora; obuhvaća 131 952 km².

Istočna Malezija, na otoku Borneu, sastoji se od država Sabah i Sarawak, te saveznog teritorija Labuan; obuhvaća 198 444 km².

Prirodna obilježja

Središnji dio Zapadne Malezije čine planinski lanci (najviši je vrh kopnene Malezije Tahan, 2187 m), koji se pružaju u smjeru sjever–jug, a nastavak su gorja iz sjevernoga dijela Malajskoga poluotoka. Planine odvajaju plodan i gusto naseljen nizinski kraj na zapadu od rjeđe naseljenoga i slabije gospodarski razvijenoga područja na istoku i jugu. Obale (duljina 2068 km) niske su i slabo razvedene, a nastavljaju se u širok i plitak šelf. Zapadna je Malezija u osnovi građena od kristaličnih stijena (gnajs) i intruzija granita. Planinske padine pokrivene su sedimentnim naslagama (vapnenci, škriljevci, pješčenjaci). Na vapnencima su se razvili krški oblici (osobito špilje). Riječne doline i obalne ravnice građene su od aluvijalnih šljunaka, pijeska i gline. Uz obalu ima mnogo otoka.

Istočna je Malezija oko 1050 km dug i do 270 km širok pojas uz sjeverozapadnu obalu Bornea (duljina obale 2607 km). Uz obalu Južnokineskoga mora pruža se niska ravnica koja je u Sarawaku široka 30 do 65 km i dijelom močvarna, a na sjeveru, u Sabahu, uska. Priobalna ravnica Sarawaka prema unutrašnjosti prelazi u brežuljkasto-brdovit kraj, a uz sjeveroistočnu granicu prema Indoneziji u strm planinski kraj (Murud, 2438 m). Reljef Sabaha se, iza uske obale Južnokineskoga mora, naglo izdiže u visoko gorje (Kinabalu, 4101 m, najviši je vrh Malezije); ono se prema istoku spušta preko visokih zaravni u mjestimično močvarnu nizinu uz obalu Celebeškoga i Suluskoga mora.

Klima je tropska s jakim utjecajem monsuna. U nizinama se srednja temperatura kreće između 22 i 32 °C, a u planinama od 13 do 27 °C. Relativna vlaga zraka vrlo je visoka (oko 98% ujutro, a oko 65% poslijepodne). Na Malajskome poluotoku od listopada do veljače puše sjeveroistočni monsun koji se navlaži prelazeći preko Južnokineskoga mora, pa donosi kišu. Od travnja do listopada puše monsun s Indijskoga oceana, u sjevernom dijelu zemlje kao jugozapadni, na jugu kao južni ili jugoistočni vjetar. Na zapadnoj obali najviše je kiše u travnju i svibnju te u listopadu i studenome, a na istočnoj obali od listopada do veljače. Sjeveroistočni monsun donosi obilne kiše i području jugozapadnog Sarawaka i sjevernog i sjeveroistočnog Sabaha, dok jugozapadni monsun ima utjecaja samo na jugozapadno priobalje Sabaha. Prosječna je godišnja količina oborina 2540 mm; u planinskom području i do 5000 mm.

Riječna je mreža dobro razvijena; glavna je rijeka Pahang u istočnom dijelu poluotoka; u Sarawaku je najdulja Rajang, a u Sabahu Kinabatangan. Rijeke su plovne u donjem toku; na Borneu su one gotovo jedine prometnice prema unutrašnjosti otoka. Najveće je prirodno jezero Tasik Bera na sjeveru Malajskoga poluotoka.

Biljni je pokrov vrlo bujan (vazdazelene tropske šume). U nižim predjelima prevladava prašuma (tvrdo tropsko drveće, palme, drvolike paprati); u močvarama uz riječne obale raste bambus. Uz zapadnu obalu poluotoka i obale Bornea prostiru se mangrove. U višim je planinama suptropska vazdazelena vegetacija (lovor).

Stanovništvo

Prema popisu iz 2010. god. u Maleziji živi 28 334 135 st., a prema službenoj procjeni iz 2014. god. 30 261 700 st. Prosječna je gustoća naseljenosti 86 st. na 1 km² (2010), ali su velike razlike po regijama (Zapadna Malezija 171 st./km², Istočna Malezija 29 st./km²), kao i unutar njih. Najgušće je naseljena zapadna obala Malajskoga poluotoka (teritorij Kuala Lumpur 6891 st./km², država Pulau Pinang 1500 st./km², Selangor 670 st./km²), rjeđe središnji kraj i istočna obala (Pahang 40 st./km²), a najrjeđe Sarawak (19 st./km²). Stanovnici su uglavnom Malezijci (91,3%, 2014), od kojih su najbrojniji Malajci (50,3% Malezijaca) i pripadnici drugih autohtonih naroda i plemena (11,8%), Kinezi (21,8%) i Indijci (6,5%). Broj stranaca (2 637 500 ili 8,7%, 2014) u neprestanom je porastu; najviše je građana susjednih zemalja, Indonezije (40,4% stranaca), Filipina (10,7%), Bangladeša (4,6%) i Mjanmara (Burme; 3,3%). Najviše se stranaca doseljava u Selangor i Putrajayu. U Sarawaku žive Ibani (29%, 2010), Kinezi (24%; uglavnom u gradovima), Malajci (23%) i dr., a u Sabahu su među 30-ak naroda najbrojniji autohtoni Kadazan-Dusuni (18%), Bajau (14%) i Malajci te Kinezi i stranci (28%). Službeni je jezik malajski, a rašireni su i kineski (kantonsko i druga narječja), engleski (uglavnom u trgovini i industriji) i tamilski te drugi indijski jezici (teluški, malajalamski, pendžapski, hindski, gudžeratski). Najraširenija je vjeroispovijest islam (61,3% stanovništva, 2010); budizam ispovijeda 19,8%, kršćanstvo 9,2%, hinduizam 6,3%, konfucijanizam, taoizam i druga kineska tradicionalna vjerovanja 1,3%, a ostalo 2,1% stanovništva. Nepismeno je 6,9% stanovništva (2010). U posljednjem međupopisnom razdoblju (2000–10) broj stanovnika Malezije rastao je po prosječnoj stopi od 2,0% godišnje (prosjek za jugoistočnu Aziju iznosi 1,2% godišnje), što je znatno manje nego u prethodna dva posljednja međupopisna razdoblja (1980–2000), kada je iznosila prosječno godišnje 2,6%. Najveći porast imao je teritorij administrativnog središta Putrajaya (17,8%) te savezne države Selangor (2,7%), Melaka (2,6%) i Sabah (2,1%), a najmanji Terengganu (1,4%), Perak (1,4%), Labuan (1,3%) i Perlis (1,2%). Stopa nataliteta iznosi 16,9‰ (2014; jugoistočna Azija 18‰), mortaliteta 4,7‰, a prirodni priraštaj 12,2‰; smrtnost je dojenčadi niska (6,2‰). Očekivano trajanje života iznosi za muškarce 72,5 god., a za žene 77,2 god. (2014). Zbog sve niže stope nataliteta, odnosno prirodnoga priraštaja, stanovništvo Malezije polako stari; u dobi je do 14 god. 25,6% stanovništva (2014; 36,7%, 1991), od 15 do 64 godine 68,7%, a starije je od 65 godina 5,7% stanovništva. Najmlađe je stanovništvo država Kelantan i Terenggan (32,3% u dobi do 14 god.), te Sabah, a najstarije Kuala Lumpura, Pulau Pinanga i Selangora. Ekonomski je aktivno 14 043 600 st. (2015), od čega je nezaposleno 3,1%. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 12,6% zaposlenih (2012), u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 27,3%, a u uslužnim djelatnostima 60,1%. Udjel gradskog stanovništva u posljednjih se tridesetak godina udvostručio, s 34,2% (1980) na 71,0% (2010); najviše je gradskog stanovništva u saveznim teritorijima Kuala Lumpuru i Putrajayi (100%), te u državama Selangoru (91,4%) i Pulau Pinangu (90,8%), a najmanje u Kelantanu (42,4%), Pahangu (50,5%) i Perlisu (51,4%). Glavni je i najveći grad Kuala Lumpur s 1 588 750 st. (2010), a administrativno je središte Putrajaya (68 361 st.). Ostali su veći gradovi (2010): Klang (Kelang, 744 062 st.), Ipoh (657 892 st.), Petaling Jaya (613 977 st.), Shah Alam (541 306 st.), Johor Bahru (497 067 st.), Melaka (484 885 st.) i Kota Kinabalu (452 058 st.).

Gospodarstvo

Od 1970-ih Malezija se ubrzano gospodarski razvija; proizvodnju i izvoz sirovina sve više zamjenjuje razvojem informatičke tehnologije, elektronike i turizma. God. 2003. ostvarila je BDP u vrijednosti od 200 mlrd. USD; BDP po stanovniku iznosio je 8800 USD. U strukturi BDP-a vodeći su uslužni sektor (48%) i industrija (40%), a potom poljoprivreda (12%). Prema podatcima Svjetske banke, siromašno je oko 8% stanovništva (2003). Za višegodišnji rast BDP-a po prosječnoj godišnjoj stopi od 5% (iznimno je 1998. zabilježen pad od 8% zbog tzv. azijske financijske krize) zaslužan je prvenstveno industrijski sektor s godišnjim stopama rasta od 10% do 18%, te izvoz, koji ostvaruje oko 70% BDP-a. Gospodarskomu rastu pogoduju niski troškovi rada (upola niži nego u Singapuru i Hong Kongu) i strane izravne investicije, uglavnom iz Singapura, Japana, Južne Koreje i SAD-a, u godišnjoj vrijednosti od približno 10 mlrd. USD. Od prirodnih izvora značajna su nalazišta kositra, drva, bakra, željeza i boksita, te posebno nalazišta nafte i plina na Borneu. Obradivo je manje od 6% zemljišta, a česte su štete od poplava i šumskih požara. Vrijednost je izvoza (2003) oko 140 mlrd. USD; uz informatičku tehnologiju i opremu te elektroniku (čine oko 65% ukupnog izvoza), značajne izvozne udjele ostvaruju gumarski proizvodi, kositar, tekstil, konfekcija, drvo, namještaj, kemikalije, prirodni plin, naftni derivati i palmino ulje. Većinom se uvoze vozila, industrijska oprema, oružje i plastika. U vanjskoj trgovini Malezija ostvaruje stalan suficit, 2003. u vrijednosti od 25 mlrd. USD. Početkom 2004. Malezija ima devizne rezerve u vrijednosti od 44 mlrd. USD; vanjski je dug 48 mlrd. USD. Prema udjelu u vanjskoj trgovini glavni su partneri SAD (23%), Singapur (20%), Japan (16%) i Kina (12%). Malezija je članica ASEAN-a od njegova osnutka (1967); u Svjetskoj je trgovinskoj organizaciji od 1. V. 1995.

Promet

Kopneni dio Malezije (Malajski poluotok) ima dobro razvijenu mrežu prometnica, za razliku od otočnoga (Borneo) dijela. Duljina željezničke mreže iznosi 1792 km (2013), uglavnom u Zapadnoj Maleziji (Malajski poluotok), a samo 134 km u Sabahu (Kota Kinabalu–Tenom). Duž Malajskoga poluotoka prolaze dvije pruge (zapadna i istočna) koje spajaju sjever (Tajland) s jugom (Singapur). Duljina cestovne mreže iznosi 204 170 km, od čega je asfaltirano 158 005 km (2013). Najgušća je mreža uz zapadnu obalu Malajskoga poluotoka. Važnu prometnu ulogu ima obalna plovidba. Glavne su morske luke Klang (Pelabuhan Klang ili Port Kelang; 198,9 milijuna tona tereta i 10,4 milijuna TEU, 2013), koja se ubraja u najprometnije luke svijeta, Pulau Pinang (George Town; 30,1 milijun tona), Johor (Pasir Gudang; 27,0 milijuna tona), Tanjung Pelepas (7,7 milijuna TEU), Kuantan i Port Dickson u Zapadnoj Maleziji, Sandakan i Kota Kinabalu u Sabahu te Bintulu (izvoz plina), Miri i Kuching u Sarawaku. U Istočnoj Maleziji veliku važnost ima riječna plovidba, osobito u Sarawaku (rijeka Rajang). U zračnom prometu sudjeluje šezdesetak zračnih luka, od kojih su glavne Kuala Lumpur/Sepang (s prometom od 48,9 milijuna putnika, 2014., ubraja se u najveće u svijetu), Kota Kinabalu, Pinang/George Town, Kuching, Miri, Johor (Senai) i Langkawi.

Novac

Novčana je jedinica ringit (ringgit, RM; MYR); 1 ringit = 100 sena.

Savezna
država
Glavni
grad
Površina
(u km²)
Broj st.
(2000)
Istočna Malezija
Sabah Kota Kinabalu 73 619 2 603 485
Sarawak Kuching 124 450 2 071 506
Labuan1 Victoria 92 76 067
Zapadna Malezija
Johor Johor Bahru 18 987 2 740 625
Kedah Alor Setar 9 425 1 649 756
Kelantan Kota Baharu 15 024 1 313 014
Melaka (Malacca) Melaka 1652 635 791
Negeri Sembilan Seremban 6644 859 924
Pahang Kuantan 35 965 1 288 376
Perak Ipoh 21 005 2 051 236
Perlis Kangar 795 204 450
Pulau Pinang George Town 1031 1 313 449
Selangor Shah Alam 7910 4 188 876
Terengganu Kuala Terengganu 12 955 898 825
Kuala Lumpur1 Kuala Lumpur 243 1 379 310
Putrajaya1 Putrajaya 50
MALEZIJA Kuala Lumpur 329 847 23 274 690

1 savezni teritorij

Povijest

Zapadna Malezija na Malajskome poluotoku i Istočna Malezija na otoku Borneu imale su do 1963. zaseban povijesni razvoj. Zapadna Malezija došla je već u prvim stoljećima naše ere u interesno područje hinduističke države Funan (na području današnje Kambodže). Od VII. st. bila je pod vlašću sumatranske države Śri Vijaya, a od XIII. st. javanske države Majapahit. Grad Melaka (Malacca), utemeljen oko 1400., ubrzo se razvio u snažno trgovačko središte jugoistočne Azije i osigurao moć sultanatu Melaka. Istodobno se tim područjem proširio islam. God. 1511. Melaku su zauzeli Portugalci, a 1641. Nizozemci. Britanci su 1786. utemeljili luku Penang na istoimenom otoku, 1795. zauzeli su Melaku, a 1816. osnovali trgoviše na otoku Singapuru. Ta su područja 1826. postala britanska krunska kolonija Straits Settlements. Tijekom druge polovice XIX. st. Britanija je svojoj vlasti podvrgnula i sultanate Pahang, Selangor, Perak i Negeri Sembilang pa je stvorena Federacija Malajskih Država. Do 1906. pridruženi su joj sultanati Perlis, Kedah, Kelantan i Terengganu, koji su do tada bili pod suverenitetom Sijama (→ tajland), a 1914. i Johor. Od 1942. do 1945. cijelo je područje bilo pod japanskom okupacijom.

Nad Sabahom na sjevernom Borneu vladali su od XV. st. brunejski sultani (→ brunej), koji su ga 1878. ustupili Britanskoj kompaniji Sjevernoga Bornea. Od 1888. Sabah je bio britanski protektorat, 1942–45. pod japanskom okupacijom, a 1946. postao je kolonija Britanski Sjeverni Borneo, koja je 1963. ostvarila neovisnost.

Sarawak na sjeverozapadnom Borneu bio je početkom XIX. st. pod vlašću brunejskoga sultana, koji je Britanca Jamesa Brookea 1842. imenovao radžom. Njegovi nasljednici vladali su tim područjem kao nasljedni radže od Sarawaka do japanske okupacije 1941. Nakon odlaska Japanaca 1945., radže su ga ustupili Velikoj Britaniji. Neovisnost Sarawaka proglašena je 1963. – Istodobno je neovisna država postao i Singapur.

Nakon II. svjetskog rata Malajska Unija postala je britanski protektorat (1945), a komunistička gerilja nastavila je djelovati do kraja 1950-ih, uglavnom u pograničju s Tajlandom. God. 1948. proglašena je Malajska Federacija. Nakon sporazuma malajskih predstavnika i britanske vlade (u veljači 1956), proglašena je neovisnost 31. VIII. 1957; premijer je postao Abdul Rahman Putra (do 1970). Ujedinjenjem Malajske Federacije sa Sabahom, Sarawakom i Singapurom, 16. IX. 1963. stvorena je Malezijska Federacija (Malezija). Istodobno je došlo do sukoba s Indonezijom zbog njezinih zahtjeva za Sabahom i Sarawakom; borbe su se vodile uglavnom u južnom Sarawaku, a okončane su 1966 (Sabah su zahtijevali i Filipini). Singapur je 1965. sporazumno istupio iz Malezijske Federacije. God. 1967. Malezija je bila među osnivačima ASEAN-a. U Kuala Lumpuru je 1969. došlo do etničkih sukoba (napadani su pripadnici gospodarski utjecajne kineske zajednice), pa je bilo uvedeno izvanredno stanje (do 1971). Od 1978. Malezija je zahtijevala dio otočja Spratly, zbog čega je bila u sporu s Kinom, Filipinima i drugim zemljama iz regije. Od kraja 1970-ih bila je u sporu sa Singapurom oko otoka Batu Puteh (Pedra Branca; Pulau Batu Puteh). S Indonezijom je bila u sporu oko otoka Ligitan i Sipadan (Malezija ih je dobila međunarodnom arbitražom potkraj 2002), a od 1987. s Brunejom oko morske granice. Tijekom 1980-ih obnovljen je komunistički geriljski pokret u pograničju s Tajlandom, a suzbijan je uz pomoć tajlandske vojske (borbe su prestale potkraj 1989). Ujedinjena malajska nacionalna organizacija (UMNO) ostala je vodeća politička stranka; 1981. za premijera je izabran Mahathir bin Mohamad (na vlasti do 2003). U 1990-ima tajlandske pobunjeničke skupine povremeno su djelovale u malezijskome pograničju. Iz redova UMNO-a su i premijeri Abdullah Ahmad Badawi (2003–09) i Najib Abdul Razak (od 2009; reizabran 2013). Potkraj 2011. za kralja je izabran Abdul Halim Mu’adzam Shah (sultan Kedaha od 1958; državni poglavar bio je i 1970–75). Od prosinca 2016. kralj je bio Muhammad V (sultan Kelantana od 2010); abdicirao u siječnju 2019. Razotkrivanje korupcije u koju je bio uključen premijer Najib Abdul Razak vodilo je izbornomu porazu stranke UMNO i njenih koalicijskih saveznika u svibnju 2018. Novu vladu formirala je pobjednička stranačka koalicija Savez nade (Pakatan Harapan), a premijer je ponovno postao Mahathir bin Mohamad.

Politički sustav

Prema Ustavu od 31. VIII. 1957., koji je više puta dopunjavan (najznačajnije su izmjene od 16. IX. 1963), Malezija je ustavna monarhija, federalna država, članica Commonwealtha. Poglavar je države kralj, kojega izborno tijelo bira između 9 nasljednih sultana. Kralj ima mandat 5 godina. Izvršnu vlast obavlja kabinet, sastavljen iz redova zastupnika parlamentarne većine. Zakonodavnu vlast obnaša dvodomni parlament, što ga čine Senat i Zastupnički dom. Senat ima 70 zastupnika, od kojih 26 delegiraju države (federalne jedinice), a 44 su imenovani senatori; mandat je senatora 6 godina. Zastupnički dom ima 193 zastupnika, koje građani biraju izravno na općim izborima, na razdoblje od 5 godina. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenom 21 god. života. Država je administrativno podijeljena na 16 federalnih jedinica, i to 13 država i 3 savezna teritorija. Svaka država ima svoj ustav, parlament i izvršnu vlast. Savezni sud ima najvišu sudbenu vlast u državi. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti ili Dan Malezije, 31. kolovoza (1957).

Malezija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38400>.