Man [mæn] (također Isle of Man [ạil əv mæ'n]), otok u Irskome moru, jedan od Britanskih otoka; 572 km², 83 314 st. (2016). Samoupravni je britanski krunski posjed. Dug je 52 km, a širok do 22 km. Sjeverni je dio nizinski, a srednji (Snaefell, 621 m) i južni brdovit. Obala je na sjeveru niska i pješčana, a u ostalom dijelu stjenovita i strma. Klima je blaga oceanska (srednja temperatura veljače 4,9 °C). Govori se engleskim jezikom, a manskim (manx) služi se neznatan broj stanovnika (koji ga danas nanovo uče); do prve polovice XIX. st. manski je bio glavni govorni jezik. Razvijeno je stočarstvo (govedarstvo, ovčarstvo; proizvodnja i izvoz sira i mlijeka) i ribarstvo (bakalar, sleđ, jastog, jakobova kapica i dr.); preradba vune. Turizam; na Manu se održavaju motociklističke utrke. U novije doba razvio se u jako financijsko-poslovno središte (off-shore kompanije, banke, osiguravateljske kuće); znatan je izvor prihoda od internetskih igara na sreću. Aeronautička i elektronička industrija, proizvodnja hrane i pića. Glavni je grad i luka Douglas (26 997 st., 2016); trajektne veze s Engleskom (Liverpool, Heysham), Sjevernom Irskom (Belfast) i Irskom (Dublin). Međunarodna zračna luka Ronaldsway kraj Castletowna. Otok ima samoupravu (parlament Tynwald) i posebno zakonodavstvo. – Bio je nastanjen već u neolitiku (nakon 2000. pr. Kr.). U antičko doba nazivao se Mona, a u srednjem vijeku Eubonia. Kršćanstvo su na otok donijeli irski misionari u V. i VI. st. Oko 800. otok su osvojili Vikinzi i pripojili ga Norveškoj, pod kojom je ostao sve do 1266., kada ga je norveški kralj prodao Škotskoj. Od 1341. Man je u sastavu Engleske, u ime koje su otokom vladale obitelji Stanley (1406–1736) i Atholl (1736–1828). Od 1828. u izravnome je posjedu engleske krune.
