Manolić, Josip, hrvatski političar (Kalinovac, 22. III. 1920). Završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Omladinski i sindikalni dužnosnik bio je od 1938., član KP Jugoslavije od 1939. U antifašističkom je ratu bio od 1941., kao organizacijski sekretar PK Saveza komunističke omladine Jugoslavije za Hrvatsku, s vodstvom kojega je smijenjen nakon smjenjivanja A. Hebranga s dužnosti sekretara CK KP Hrvatske. Nakon rata bio je u unutrašnjim poslovima. Smijenjen je 1946. s dužnosti načelnika Ozne u Bjelovaru, 1948–60. bio je načelnik u hrvatskom Ministarstvu unutrašnjih poslova, u službi izvršenja kaznenih sankcija, zatim 1960–65. načelnik Sekretarijata unutrašnjih poslova grada Zagreba. God. 1965. i 1969. bio je izabran za zastupnika u Saboru SR Hrvatske (bio je predsjednik Zakonodavno–pravne komisije i član Ustavne komisije Sabora). Nakon 21. sjednice Predsjedništva SK Jugoslavije u Karađorđevu 1971. bio je uklonjen s položaja i isključen iz političkog života. God. 1989. bio je jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i prvi predsjednik njezina Izvršnog odbora, potom 1990–93. potpredsjednik HDZ-a. Na izborima 1990. i 1992. bio je izabran za zastupnika u Saboru RH. Bio je potpredsjednik Predsjedništva RH (1990), predsjednik Vlade RH (1990–91), predsjednik Kriznoga stožera RH, te predstojnik Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (1991–93). Sudjelovao je u stvaranju HV-a (pričuvni je general pukovnik). God. 1993. bio je imenovan u Županijski dom Sabora i izabran za predsjednika Doma. Godine 1994. razišao se s HDZ-om i osnovao stranku Hrvatski nezavisni demokrati, kojoj je bio potpredsjednik i predsjednik. Objavio je autobiografsku knjigu Politika i domovina: moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku (2015).
