Mao Dun [mau duən] (pinyin; tradicionalno Mao Tun, pravo ime Shen Dehong), kineski književnik (Tongxiang, Zhejiang, 4. VII. 1896 – Peking, 27. III. 1981). Prekinuo 1916. studij u Pekingu iz financijskih razloga i zaposlio se u Shanghaiju, gdje je 1920–23. bio urednik Mjesečnika kratkih priča (Xiaoshuo yuebao). U njem je 1927–28. objavljivao u nastavcima kratke romane Razočaranje (Huanmie), Kolebanje (Dongyao) i Traženje (Zhuiqiu) objavivši ih 1930. kao trilogiju pod naslovom Pomrčina (Shi). Premda realist sklon naturalističkim prikazima, isticao se psihološkim ocrtavanjem likova suočenih s velikim društvenim previranjima. Dobar poznavatelj zapadne književnosti, osobito. manjih europskih naroda, objavio je i više eseja, prijevoda te književnih kritika. Od 1949. nije kreativno pisao, ali je obnašao visoke dužnosti (prvi ministar kulture NR Kine). Značajnija djela: Trgovina obitelji Lin (Lin jia puzi, 1932), Proljetni svilci (Chuncan, 1932), Svitanje (Ziye, 1933; prevedeno i kao Ponoć i Sumrak).
