Marmont [maʀm'], Auguste Frédéric Louis Viesse de, francuski maršal (Châtillon sur Seine, 20. VII. 1774 – Venecija, 2. III. 1852). U vojnu službu stupio 1789. Kao topnički časnik sudjelovao je u revolucionarnim ratovima, a istaknuo se u opsadi Toulona 1793. Bio je pobočnik Napoleona Bonapartea u Italiji 1796., general brigade u Egiptu 1798. Sudjelovao je u Bonaparteovu državnom udaru 1799. Od 1806. bio je vojni zapovjednik Dalmacije. Nakon borbi protiv Rusa i Crnogoraca oko Dubrovnika 1807. dobio je titulu duc de Raguse te proglasio aneksiju Dubrovačke Republike (31. I. 1808). U ratu protiv Austrije 1809. u nekoliko je bojeva u Lici potukao austrijske jedinice. Nakon bitke kraj Wagrama imenovan je maršalom, a nakon mira u Schönbrunnu (14. X. 1809) generalnim guvernerom Ilirskih pokrajina (1809–11). Na tom je položaju mnogo učinio za gradnju cesta u Dalmaciji, za uvođenje hrvatskog jezika u škole i za unaprjeđenje školstva uopće. Borio se u Španjolskoj 1812., te u Njemačkoj i Francuskoj 1813. i 1814; potkraj ožujka 1814. predao je Pariz Saveznicima. Nakon Napoleonova pada pristao uz Burbonce. God. 1830. neuspješno je pokušao ugušiti Srpanjsku revoluciju, nakon čega je napustio Francusku te se najsposlije nastanio u Beču 1836. O ratovanju i upravljanju u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama pisao je u putopisnom djelu Putovanje maršala, vojvode od Dubrovnika (Voyage du maréchal duc de Raguse, I–V, 1837–38), i u Memoarima maršala Marmonta, vojvode od Dubrovnika (Mémoires du maréchal Marmont duc de Raguse, I–IX, 1857).
