struka(e): |
ilustracija
MARTINIQUE, Saint-Pierre i vulkan Mt. Pelée

Martinique [maʀtini'k], vulkanski otok, drugi po veličini u Malim Antilima, francuski prekomorski departman; 1128 km², 381 326 st. (2013). Klima je vruća i vlažna; u nizini pretežno savana, a u višim krajevima šume palma. Erupcijom vulkana Pelée (1397 m) god. 1902. bio je opustošen grad Saint-Pierre. Glavni je grad Fort-de-France (88 440 st., 2009). Najviše se uzgaja šećerna trska (210 000 t, 2009), banana (150 000 t, 2009) i ananas (1900 t, 2009). Ribarstvo (6310 t, 2009). Mnogobrojne šećerane, destilerije ruma, tvornice voćnih konzervi. Brodogradnja (čamci, jahte); cementna industrija. Banane i rum daju oko 50% ukupnog izvoza. Turizam (443 000 turista, 2009). Duljina cestovne mreže iznosi 1977 km (75% cesta je asfaltirano). Zračna luka. – Prvotno je bio naseljen domorodačkim indijanskim pučanstvom (Arawaki), a potom su se doselili stanovnici Kariba. Otkrio ga je K. Kolumbo 1502. Od 1635. naseljivali su ga Francuzi i 1674. pretvorili ga u koloniju. Za nj su se borile i Velika Britanija i Nizozemska, u doba Napoleonovih ratova kratko je bio u britanskom posjedu, a 1815. ponovno je vraćen Francuskoj. God. 1848. ukinuto je ropstvo, a 1854. otoku je dana ograničena autonomija. Od 1946. francuski je prekomorski departman, a 1974. dobio je veću autonomiju. Morska granica u širini od 200 nautičkih milja (isključivi gospodarski pojas) proglašena je 1978. Sporazumnu morsku granicu ima sa Svetom Lucijom (1981), Venezuelom (1983) i Dominikom (1988). Početkom 1980-ih proširena je lokalna samouprava. Uz utjecajnu socijalističku i komunističku stranku, politički je značajan i Martinički pokret za neovisnost. Od 2007. Martinique je istovremeno departman i regija u sklopu Francuske. Stanovnici su 2010. na referendumu odbacili zahtjev za većom autonomijom.

Citiranje:

Martinique. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/martinique>.