Masaccio

ilustracija
MASSACIO, Poklonstvo kraljeva
ilustracija1ilustracija2

Masaccio [maza'č:o] (pravo ime Tommaso di Giovanni Simone Guidi), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno kraj Arezza, 21. XII. 1401Rim, 20. XII. 1429). Najistaknutiji predstavnik ranorenesansnoga slikarstva u Firenci. Podatci su o njegovu životu oskudni. Boravio je oko 1420. u Pisi, gdje je naslikao jedan poliptih (sačuvan u dijelovima), a zatim od 1422. u Firenci. Masaccio je prvi prevladao srednjovjekovnu gotičku tradiciju i otvorio novo razdoblje renesansnoga slikarstva u Italiji. Primjenom perspektive stvarao je iluziju prostora, a ljudske figure oblikovao je oplemenjenim realizmom i jakim dramatsko-psihološkim izrazom, komponirajući ih u monumentalne skupine. Sa svojim je učiteljem Masolinom da Panicale oko 1426. freskama ukrasio kapelu Brancacci firentinske crkve Sta Maria del Carmine; dovršio ih je Filippino Lippi. Masacciova su samostalna djela u kapeli Porezni novčić, Izgon iz raja i veći broj prizora iz života sv. Petra. U Izgonu iz raja stvorio je u likovima Adama i Eve prve realističke aktove u talijanskom slikarstvu. Smisao za monumentalnost dolazi do izražaja i u ostalim njegovim sačuvanim djelima: Sv. Ana s Majkom Božjom, djetetom i pet anđela i u freski Sv. Trojstvo u crkvi Sta Maria Novella u Firenci (oko 1426–28), na kojoj je vješto primijenio središnju perspektivu (os. na kasetiranome stropu) stvarajući iluziju dubine. Masaccio je odsudno utjecao na razvoj prvoga naraštaja firentinskih renesansnih majstora (P. Uccello, A. del Castagno, Filippo Lippi, B. Gozzoli).

Masaccio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39249>.