struka(e):
Arnauld, Antoine
francuski teolog i filozof
Rođen(a): Pariz, 16. II. 1612.
Umr(la)o: Bruxelles, 8. VIII. 1694.

Arnauld [aʀnọ], Antoine (zvan Veliki Arnauld), francuski teolog i filozof (Pariz, 16. II. 1612Bruxelles, 8. VIII. 1694). Svećenik, sorbonski profesor i vođa jansenističkog pokreta. Zbog jansenističkih ideja uklonjen je sa Sorbone (1656), povukao se u Port-Royal, opatiju kraj Pariza, i ondje bio središnja osoba toga jansenističkoga duhovnog žarišta. Pisao je teološka i filozofska djela (logika, filozofija jezika). U teologiji slijedi najstroži oblik augustinizma (predodredba i ćudoredna strogoća), što je izložio u mnogobrojnim (43 sv.) spisima na francuskom i latinskom jeziku. Po Pascalovu konceptu, zajedno s P. Nicoleom, napisao je Umijeće mišljenja (L’Art de penser), poznato pod naslovom Portroyalska logika (La Logique de Port-Royal, 1662). Slijedeći Descartesovu metodu autori su nastojali pojednostavniti aristotelovsko-skolastičku logiku. Broj kategorija sveden je na 7 (svijest, tvar, mjera, mirovanje, položaj, kretanje, oblik). Reducirane su vrste i oblici silogizma. Uveden je pojam terminološke definicije (definitio nominis), kojim se, neovisno o odnosu prema stvarnomu predmetu, po volji uglavljuje značenje termina. Ta logika bila je pretečom matematičke logike, a terminološka definicija utjecala je na aksiomatsko zasnivanje filozofije u Leibniza i Spinoze. Zajedno s C. Lancelotom Arnauld je, sličnom metodom, napisao Opću i razložnu gramatiku (Grammaire génerale et raisonnée, 1660), svojevrsnu filozofiju jezika. Glavna teološka djela: Isusovačka ćudoredna teologija (Théologie morale des Jésuites, 1643), Obrana crkvenih otaca (Apologie pour les Saints-Pères, 1651), Postojanost vjere (La Perpétuité de la foi, 1669–79).

Citiranje:

Arnauld, Antoine. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/arnauld-antoine>.