masoreti (prema masora), palestinski i babilonski židovski rabini, pismoznanci, koji su se bavili masorom, predajom biblijskoga teksta. Ispisivali su kritičke i filološke primjedbe na hebrejskom biblijskom tekstu kako bi ga očuvali u njegovu pravom obliku. Istraživali su i utvrđivali točnu verziju hebrejskoga biblijskoga teksta. Djelovali su od VI. do X. st. Učinili su sigurnijim izgovor biblijskih tekstova dodavši suglasničkomu tekstu znakove za samoglasnike i za naglaske (punktacija biblijskoga teksta). Pritom su se poslužili dvjema metodama, istočnom i zapadnom; prva potječe iz Babilonije, a druga iz Palestine. Vokalizaciju u biblijskim tekstovima proveli su istočni masoreti. Masoretski se tekst u kritičkim izdanjima hebrejske Biblije obično obilježuje kraticom TM (lat. textus masoreticus). Masoreti su bilježili one riječi koje su se drukčije pisale (ketiv), a drukčije izgovarale (qere), bilježili su manjkave riječi koje se katkad pojavljuju bez vokala he, vau, jod, a katkad s njima, bilježili su ispravke za suvišna slova koja se pišu u biblijskom tekstu, ali se ne izgovaraju (‘ittur soferim), te poduzimali i druge ispravke na tekstu; npr. mijenjali su sablažnjive riječi. Podijelili su biblijski tekst na manje i veće ulomke i retke; prvi se zovu paraša, a drugi sidra. Najveći autoritet na području masore bio je Ben Ašer iz židovske obitelji Aron Ben Moše Ben Ašer iz Tiberijade. D. Ginsburg sakupio je i 1897. objavio sve masoretsko gradivo.
