struka(e):

materijalizam (prema materijalan), filozofski nazor prema kojemu je materija temelj sveukupne zbiljnosti, dok su mišljenje i svijest njezini proizvodi, odn. oblici njezina pojavljivanja; mišljenje, životni stav ili stajalište koji u središte ljudskih pobuda stavlja interes za materijalna dobra. – Kao filozofsko shvaćanje svijeta materijalizam se javio kad i sama filozofija te prethodi svojoj suprotnosti – idealizmu, premda on u svojim prvim početcima, kod predsokratika, ima izrazito spekulativni značaj, budući da njihovo pitanje o prvom počelu uopće ne smjera na nešto tvarno. Prolazeći različite faze razvoja, materijalizam je, s obzirom na njegovu bliskost sa znanošću i izravnim ljudskim iskustvom, izrazitije od idealizma očitovao stupanj dosegnutih spoznaja doba u kojem se javljao. Premda se pojedini oblici materijalizma često javljaju i obnavljaju usporedno, ipak općenito pokazuju tendenciju razvoja od prevlađujućega mehaničkoga materijalizma antike i početaka novoga vijeka, preko vulgarnoga prirodoznanstvenoga materijalizma XIX. st., do dijalektičkog i historijskoga materijalizma. Tako se bitno mogu razlikovati:

Racionalistički materijalizam, po kojem se sveukupna zbiljnost može shvatiti prema mjeri i broju, čime ideal matematičke spoznaje postaje uzorom ne samo sveukupne prirodne znanosti nego i filozofije i svih duhovnih znanosti uopće.

Mehanički materijalizam, priznajući materiju kao primarnu, nastoji sve zakonitosti prirode i društva svesti na mehaničke zakone. Kretanje je rezultat djelovanja jednoga tijela na drugo, materija se sastoji od nepromjenljivih dijelova, tako da je svako nastojanje u osnovi sastavljanje ili rastavljanje tih dijelova materije. Takvim je shvaćanjem prožet antički materijalizam, a osobito materijalizam XVII. i XVIII. st. Takav se materijalizam često javlja i kao zasebna doktrina vanjske stvarnosti u okvirima općih idealističkih nastrojenosti, npr. kod Descartesova racionalizma. Cjelovit mehanicističko-materijalistički sustav izgradili su J. La Mettrie i u osobito izraženom spekulativnom duhu P. D. H. Holbach. Na taj se materijalizam nadovezuju i bliske organicističke tendencije, kao kod J. Cabanisa, pa i potonje biologističke verzije, kao kod Ch. Darwina i H. Spencera.

Biološki, odn. psihološki ili mitski materijalizam, nastoji zamijeniti metafizički pojam života putem fizikalno-kemijskih zakonitosti, što je vrhunac doživjelo u vitalizmu, a danas se u posebnom obliku susreće u tzv. filozofiji mozga (K. Popper i J. C. Eccles).

Vulgarni materijalizam zastupa prirodnoznanstvena načela materijalističke interpretacije prirode i mišljenja. Nastao prvenstveno na temelju uopćavanja rezultata posebnih znanosti, neovisno o dostignućima filozofske misli, taj materijalizam poistovjećuje prirodne, društvene i psihičke procese, ne diferencira psihičku i fizičku stvarnost, te zbilju uopće promatra kao neovisnu o čovjekovoj svjesnoj i praktičnoj djelatnosti. Klasični su predstavnici toga smjera L. Büchner, J. Moleschott, K. Vogt, Emil Du Bois-Reymond. U novije doba, oslanjajući se na opće pozitivističke zasade, vulgarni se materijalizam javlja osobito u fizikalističkim doktrinama novopozitivista kao što su R. Carnap i M. Schlick, te u različitim biheviorističkim školama. U bližoj je vezi s njim i veći dio suvremene filozofije znanosti, zatim tzv. zdravorazumski realizam Th. Reida i G. E. Moorea, a bliski su mu i pojedini predstavnici dogmatskoga marksizma.

Dijalektički materijalizam, nastao kao sinteza i prevladavanje Hegelova panlogizma i Feuerbachova antropologizma, u osnovi je monistička koncepcija zbilje; prema njoj se sva očitovanja zbiljnosti svode na jedinstvenu osnovu u materiji, koja se kreće po imanentnim dijalektičkim zakonima (→ dijalektika). Osnovne postavke dijalektičkoga materijalizma razvio je prvenstveno F. Engels, no i kod njega i kod K. Marxa (materijalni) zakoni zbiljnosti ne odvajaju se od zakona čovjekove povijesno-praktične djelatnosti. No uz osporavanje, često se ističe i misao da su dijalektički i historijski materijalizam jedno te da ih ne treba odvojiti ni po nekim specifičnim metodama ni po sadržaju što ih uključuju. Tako je materijalističko shvaćanje povijesti, sadržano u pojmu historijski materijalizam, širi okvir koji osvjetljuje i dijalektički odnos čovjeka i fizičke zbilje.

Etički materijalizam smatra da treba težiti tvarnim užitcima i dobrima, čime se odbacuje postojanje nekih vječno valjanih, autonomnih vrjednota.

Citiranje:

materijalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/materijalizam>.