Matev [ma'tef], Pavel, bugarski književnik (Orizovo, 6. XII. 1924 – Sofija, 4. II. 2006). Sudjelovao u antifašističkoj borbi. Diplomirao slavistiku na Sveučilištu u Sofiji (1949). Kulturni djelatnik, urednik, predsjednik Saveza bugarskih književnika (1988–90). Prve zbirke pjesama obrađuju ratnu tematiku (U postrojbi – V stroja, 1951; Dug – Dălg, 1955). Građanski angažirana poezija isprepletena je intimnim i filozofskim motivima u zbirkama Ljudska uzbuna (Čoveška trevoga, 1960), Vrijeme, domovina, ljubav (Vreme, rodina, l’ubov, 1962), Rodoslovlje (Rodoslovie, 1963), Galebi se odmaraju na valovima (Čajki počivat na vălnite, 1965). U potonjoj lirici bavi se dijalektikom ljudske duše i duhovnih vrijednosti (Nagomilane šutnje – Natrupani mălčanija, 1973; Kada ptice lete sporije – Kogato pticite let’at po-bavno, 1979; Neočekivane stanke – Vnezapni pauzi, 1980). Posljednje su mu zbirke ispovjedno i intimistički intonirane (Srčana zatišja – Sărdečni zatišija, 1985; Jesi li ti san – Ti săn li si, 1989).
