Matevski [ma'~], Mateja, makedonski književnik (Konstantinopol, danas Istanbul, 13. III. 1929 – Skoplje, 6. VI. 2018). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju (1956). Predavao povijest svjetske drame na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju i uređivao časopise Mlada literatura i Razgledi. Objavio je dvanaest knjiga pjesama, četiri knjige kazališnih kritika i ogleda (Drama i teatar, 1987) te nekoliko antologija i prijevoda (među kojima i s hrvatskoga). Pjesništvo mu se odlikuje slobodnim stihom te naglašenom liričnošću, emotivnošću, refleksivnošću, meditativnošću i izrazitim individualizmom. Čovjek je ishodišno mjesto potrage za spoznavanjem prirode i nezaustavljiva vremenskoga tijeka. Svoju poetiku utemeljio je na ravnoteži slikovnoga i pojmovnoga pjesništva, osjetilnim senzacijama, kolorizmu, metaforici i simbolici. Značajnije su mu zbirke: Kiše (Doždovi, 1956), Ravnodnevica (Ramnodenica, 1964), Lipa (1980), Rađanje tragedije (Rađanje na tragedijata, 1985), Crna kula (Crna kula, 1991), Unutarnji krajolik (Vnatrešen predel, 2000) i Odavde zaborav (Otade zaboravot, 2003).
