Matijašević Karamaneo, Antun, hrvatski povjesničar i pisac (Vis, 29. VII. 1658 – Vis, 21. III. 1721). Školovao se na biskupijskom sjemeništu u Hvaru i u isusovačkome kolegiju u Rijeci; u Padovi 1686. stekao doktorat iz crkvenog i svjetovnoga prava. Vrativši se 1688. na Vis, djelovao kao svećenik; ubrzo se posvetio isključivo znanstvenom i književnom radu, od 1696. je u Rovigu (Veneto) bio tri godine profesor na biskupijskom sjemeništu; potom je živio u Mletcima i Padovi, a 1704. vratio se na Vis. Radi prikupljanja građe iz dalmatinske povijesti dopisivao se s istaknutim onodobnim povjesničarima i intelektualcima (F. Riceputi, Franjo Radoš, Jakov Salečić) te bio Riceputijev suradnik u prikupljanju građe za Illyricum sacrum. Proučavao je povijest, arheologiju i numizmatiku otoka Visa i Hvara. Na osnovi njegovih spisa F. Radoš sastavio je povijest Visa (Kritično-povijesne studije o otoku i starome gradu Visu – Studi storico-critici sopra l’isola e antica città di Lissa /Issa/); rukopis je sačuvan u više prijepisa, a 1926. jedan od njih objavljen je u časopisu Archivio storico per la Dalmazia. Autor je i rasprave Promišljaji o životu Sv. Dujma, prvoga biskupa Salone i mučenika, zaštitnika grada Splita (Riflessioni sopra la vita di S. Doimo, primo vescovo di Salona, e martire, Patron della città di Spalato…) Vrstan znalac talijanskog i klasičnih jezikâ, bavio se i prevodilaštvom te pisao barokne pjesme na latinskom i talijanskom jeziku; u heksametru je opisao kazalište u Hvaru (Pjesma slavnomu mužu Jakovu Candidu – Carmen ad V. C. Jacobum Candidum, 1712).
