struka(e):
Matz, Rudolf
hrvatski skladatelj, dirigent, violončelist, komorni glazbenik, glazbeni pedagog i glazbeni djelatnik
Rođen(a): Zagreb, 19. IX. 1901.
Umr(la)o: Zagreb, 22. III. 1988.
ilustracija
MATZ, Rudolf

Matz [mac], Rudolf, hrvatski skladatelj, dirigent, violončelist, komorni glazbenik, glazbeni pedagog i glazbeni djelatnik (Zagreb, 19. IX. 1901Zagreb, 22. III. 1988). Studij kompozicije završio je 1926. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa), a violončelo je učio kod U. Fabbrija, J. Tkalčića i V. Humla. Predavao je glazbenoteorijske predmete u srednjim školama u Zagrebu (1925–50) te violončelo na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1940–41; 1950–72) i Akademiji za glasbo u Ljubljani (1947–51). Godine 1930–41. vodio je vlastiti Glazbeni studio. Između 1919. i 1971. utemeljio je i vodio niz vokalnih i instrumentalnih ansambala (Glazbeno društvo intelektualaca, Zagrebački komorni zbor, Zagrebački komorni orkestar, Zagrebački liječnici pjevači i dr.), bio je dirigent Međunarodnog omladinskoga komornog orkestra u Bayreuthu (1962–65), Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda, Hrvatskoga pjevačkog saveza i Američko-hrvatskoga pjevačkog saveza (1955–57), a kao violončelist bio je član Zagrebačkoga trija, nekoliko gudačkih kvarteta i Chicago Chamber Trio. Bio je glavni tajnik Hrvatskoga pjevačkog saveza (1924–41), uređivao je njegova glasila Hrvatska narodna pjesma i Glazbeni vjesnik, utemeljio je zadrugu za promicanje narodne umjetnosti Sklad i uređivao njezin istoimeni časopis (1931–41), a bavio se i glazbenom kritikom (Jutarnji list, Hrvat, Večer) i publicistikom (Glazbeni vjesnik, Sklad, Seljačka prosvjeta, Muzička revija, Muzika i škola i dr.). U mladosti se bavio atletikom (jugoslavenski rekorder u disciplinama sprinta). Bio je i član više žirija na najznačajnijim violončelističkim natjecanjima u svijetu (Moskva, Firenca i dr.). Matz je kao skladatelj pripadao pretežito neonacionalnomu stilu (uglavnom s elementima zagorskoga, međimurskog i gradišćanskoga glazbenog folklora), ali ga je povremeno kombinirao i s postupcima impresionističkoga, neoklasicističkog i rjeđe dodekafonskoga stila. Skladao je više od 500 djela s područja orkestralne, komorne, glasovirske, vokalne, dramske i crkvene glazbe. Posebno su uspjela i češće izvođena Matzova djela vokalna suita Faun (1922), Elegija i humoreska za violončelo i gudače, odnosno glasovir (1938), II. gudački kvartet (»Gradišćanski«, 1932), neke glasovirske minijature (Stara ura igra polku) i niz zborova. Objavio je i mnogobrojna djela za poduku, među kojima se ističe Osnovna škola za klavir (s L. Šabanom; niz izdanja od 1938). Posebno vrijednu stavku u Matzovu opusu tvori opsežni udžbenik Prve godine violončela u 32 sv. (različita izdanja 1942–77; također sažeta izdanja objavljena u SAD-u i Kanadi 1974–84), u kojem je sabrano cjelokupno iskustvo tzv. zagrebačke violinske (odnosno gudačke) škole i koji se smatra jednim od najizvornijih i najboljih udžbenika te vrste u svjetskoj violončelističkoj literaturi XX. stoljeća. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1981).

Citiranje:

Matz, Rudolf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/matz-rudolf>.