Medulić, Andrija

ilustracija
MEDULIĆ, Andrija, Legenda o Tobiji, Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora

Medulić, Andrija (Andrea Schiavone, pravo ime Andrea Meldolla), hrvatsko-talijanski slikar i bakrorezac (Zadar ili Nadin, oko 1510Venecija, 1. XII. 1563). Prezime Medulić izveo je I. Kukuljević Sakcinski u XIX. stoljeću od prezimena talijanske obitelji Meldolla, doseljene u Zadar iz pokrajine Forlì, a sam si je Medulić dodao nadimak Schiavone (dalmatinski Hrvat). Bio je u rodu s piscem P. Zoranićem. Podatci o Meduliću vrlo su oskudni, pa se povjesničari umjetnosti do danas nisu u mnogome složili o njegovu životu i radu. Prvi ga je spomenuo G. Vasari (1541–42). Oko 1530. došao je vjerojatno u Veneciju i potpao pod utjecaj Bonifazija Veronesea i Parmigianina (osobito u crtežima i bakropisima), kod kojega je možda učio u Bologni ili Parmi. U Veneciji je postao jedan od prvih i najizrazitijih predstavnika nove slikarske struje, manirizma. U razdoblju 1540–45. izravno je utjecao na mladoga Tintoretta; poslije je i sam potpao pod jak Tizianov utjecaj, a pretpostavlja se da je u slikanju krajolika, koji se ubrajaju među prve samostalne krajolike u talijanskom slikarstvu, prihvatio utjecaj nizozemskog slikara Lamberta Sustrisa. Kao i J. Klović, tako je i Medulić utjecao na španjolskoga slikara grčkoga podrijetla El Greca.

Iz Medulićevih slika, kojima je napustio klasičnu renesansnu koncepciju, struji naglašena dinamika koja se očituje u snažnoj pokrenutosti mnoštva likova (utjecaj emilijanskih slikara F. Salviatija i Parmigianina), čija su duhovna stanja naglašena sfumatom i neobičnim svjetlosnim efektima (tradicijski venecijanski kolorizam). Poglavito je uspjelo rješavao problem prostora, osobito zračnu perspektivu (dvije slike krajolika iz berlinske Galerije).

Veći su dio njegova opusa biblijske, mitološke, povijesne i alegorijske sličice na platnu i drvu kao ukras različitoga pokućstva, glazbala, škrinja i sl. (Orfej i Narcis, splitska Galerija umjetnina), koje su slične slikama iz ciklusa Eros i Psiha, Anđeo i Pripovijest o Tobiji (Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Zagreb). U ulju je radio velike slike biblijske (Sv. Obitelj, Poklonstvo Pastira, Samson ubija Filistejce, Abelova smrt, Krist pred Pilatom) i mitološke tematike (Dijana i Akteon, Jupiter i Io, Svadba Erosa i Psihe) te portrete (Autoportret). U svojim crtežima i bakropisima primjenjivao je izrazito slikarske efekte (Oplakivanje Krista, Madona s djetetom, Zaruke sv. Katarine, Judita, Midin sud, ciklus slika o Erosu i Psihi). U bakrorez je uveo nov postupak rada suhom iglom. Naslikao je pet fresaka na stropu u knjižnici Marciani u Veneciji (1556–57). Medulić se ubraja u najistaknutije umjetnike koji su potekli iz hrvatske sredine, a djelovali su izvan domovine.

Medulić, Andrija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39786>.