struka(e):

melkiti (prema sirskom malkō: car, kralj), kršćani istočnoga obreda u Siriji, Palestini i Egiptu, koji su u protumonofizitskim borbama u V. st. pristali uz nauk Kalcedonskoga koncila (451) i službene Bizantske crkve (odnosno bizantskoga cara). Za razliku od monofizita i nestorijanaca priznaju sedam prvih koncila i smatraju se legitimnim nasljednicima Antiohijskoga, Jeruzalemskog i Aleksandrijskoga patrijarhata. U XVII. st. dio se melkita ujedinio s Rimom. Liturgijski jezik bio je grčki, od XII. st. i sirski, a od XVIII. st. i arapski. Danas Melkitskoj katoličkoj crkvi pripada oko 500 000 vjernika u Siriji, Libanonu, Egiptu, Jordanu, Izraelu i SAD-u. Na čelu joj je antiohijski patrijarh (u Damasku).

Citiranje:

melkiti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/melkiti>.