Merovingi (Merovinzi), dinastija koja je utemeljila franačku državu i njome vladala 486–751. Ime je dobila po legendarnom Merovehu, vođi salijskih Franaka. Osnivač dinastije, Klodio, bio je prisiljen u V. st. priznati rimsku vrhovnu vlast; salijski su se Franci 451., kao rimski saveznici pod vodstvom Flavija Aetija, borili na Mauričkom polju protiv Huna. Klodijev se nasljednik Hilderik I. (umro oko 482) kao rimski saveznik borio protiv Vizigota (463. i 469), a njegov se sin Klodvig (481/482–511) smatra utemeljiteljem neovisne franačke države (pobjeda nad rimskim namjesnikom Sijagrijem 486/487). Nakon Klodvigove smrti njegovi sinovi Teuderik I., Klodomer, Hildebert I. i Klotar I. prema nasljednom su običaju međusobno podijelili državu pa su postupno nastala tri gotovo samostalna područja (Austrazija, Neustrija i Burgundija). Klodvigovi su sinovi proširili državni teritorij osvajanjima u Galiji, ali je polovicom VI. st. vlast dinastije Merovinga zapala u krizu zbog mnogobrojnih unutrašnjih sukoba. Ni Klotar II. (613–629) kao ni njegov energični nasljednik Dagobert I. (629–639) nisu uspjeli trajno uspostaviti jedinstvo države, iako je dinastija Merovinga za njihove vladavine dosegnula najveću moć. Tada je središte države bio Pariz, u kojem je djelovala glasovita opatija St. Denis. Istodobno je bila provedena i reorganizacija kraljevstva. Nakon smrti Dagoberta I. vladali su kraljevi Hilderik II., Dagobert II. i Hilderik III. Oni su izgubili stvarnu vlast, koja je prešla na majordome, među kojima su se isticali osobito oni iz roda Arnulfinga (→ karolinzi). U međusobnoj borbi plemićkih skupina u drugoj polovici VII. st., majordom Ebroin i potom kraljica Baltilda pokušali su u Neustriji i Burgundiji osnažiti središnju vlast. Hilderik II. (662/673–675) bio je posljednji vladar iz kuće Merovinga koji je vladao samostalno. God. 679. izumrla je merovinška loza u Austraziji. Od kraja VII. st. Merovingi su nominalno zadržali vrhovnu vlast, iako je ona stvarno već potpuno bila u rukama majordoma. Posljednjega merovinškoga kralja, Hilderika III. (743–751), prisilio je na abdikaciju majordom Pipin Mali, koji se 751. dao okruniti za franačkoga kralja.
