Messiaen, Olivier

ilustracija
MESSIAEN, Olivier
ilustracija1ilustracija2

Messiaen [mεsj8118'], Olivier, francuski skladatelj, orguljaš i pedagog (Avignon, 10. XII. 1908Pariz, 28. IV. 1992). Djetinjstvo je proveo u Grenobleu i Nantesu, a 1919. zajedno s obitelji preselio se u Pariz, gdje je 1923. bio primljen na Konzervatorij. Ondje je studirao među ostalim kod M. Dupréa (orgulje i improvizacija) i P. Dukasa (kompozicija). God. 1931. postao je glavni orguljaš u katedrali La Trinité u Parizu i tu je dužnost obnašao do smrti. Podučavao je na École Normale de Musique i Schola Cantorum, a od 1942. bio je profesor na pariškom Konzervatoriju (harmonija, kompozicija). Godine 1943–47. držao je privatne satove i seminare, na koje su dolazili mnogi poslije istaknuti skladatelji i glazbenici XX. st. poput P. Bouleza, Sergea Nigga, Y. Loriod i dr., a poučavao je i izvan Francuske. S Danielom Lesurom, Y. Baudrierom i A. Jolivetom osnovao je 1936. grupu Mlada Francuska (La Jeune France), radi ponovnog uvođenja strastvenosti i senzualnosti u glazbu. Za II. svjetskog rata Messiaen je u zarobljeništvu skladao jedno od svojih najpoznatijih djela, Kvartet za kraj vremena (Quatuor pour la fin du temps, 1940). Godine 1949. skladao je Svojstvo vrijednosti i intenzitetâ (Mode de valeurs et d’intensités) za klavir, skladbu koja je snažno utjecala na razvoj serijalne glazbe. Izbjegavši utjecaj Druge bečke škole, ali i tradicionalističkoga novoklasicizma, na Messiaenov je vrlo osebujan, strogo individualan skladateljski koncept (objasnio ga je u djelu Tehnika mojega glazbenog jezika – Technique de mon langage musical, 1944) djelovalo nekoliko elemenata: rani susret s Debussyjevom glazbom i potom Stravinskijevim Posvećenjem proljeća, grčki metar, indijska glazba i ritmovi te srednjovjekovna glazba (izoritmija). Cijeli je život proučavao pjev ptica, a zapisane melodije i stečeno znanje nastojao je na različite načine ugraditi u svoje skladbe. U pozadini gotovo svih Messiaenovih skladbi vrlo je specifičan doživljaj katoličke duhovnosti, a njegova skladateljska estetika, posebno odnos prema ritmu i boji, postali su uzorom mnogim velikim skladateljima XX. stoljeća. Skladao je većinom orkestralna (Turangalîla-symphonie, 1948; Egzotične ptice – Oiseaux exotiques, 1965., i dr.) i zborna djela (Pjesme za Mi – Poèmes pour Mi, 1936; Pjesma deportiranih – Chant des déportés, 1946., i dr.), skladbe za orgulje (Rođenje Gospodinovo – La Nativité du Seigneur, 1935; Meditacije nad tajnom sv. Trojstva – Méditations sur le mystère de la Sainte Trinité, 1969., i dr.) i glasovir (Četiri ritmičke etide – Quatre études de rythme, 1949–50; Katalog ptica – Catalogue d’oiseaux, 1956–58; Dvadeset pogleda na dijete Isusa – Vingt regards sur l’Enfant Jésus, 1944., i dr.), a manji dio čini komorna i elektronička glazba, pjesme, jedna opera (Sv. Franjo Asiški: franjevačke scene – Saint François d’Assise: scènes franciscaines, 1979) te skladbe za ostala glazbala. Napisao je i niz članaka o ritmu, boji i općenito problemima glazbe u XX. stoljeću.

Messiaen, Olivier. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40306>.