metilji (Trematoda), razred parazitskih plošnjaka, listolika ili vrpčasta tijela, u većine dugoga 1 do 10 mm, ali ih ima i mnogo duljih. U odraslih je oblika tijelo pokriveno hitinskom kutikulom; trepetljikavi epitel imaju samo ličinke koje žive u vodi. Ispod kutikule nalazi se tzv. supkutikularni sloj, sastavljen od žljezdanih i promijenjenih epitelnih stanica, koje duboko zalaze u parenhim (→ tkivo). Zbog nametničkoga načina života razvili su se kod metilja posebni organi, prianjaljke, nastali diferencijacijom kožnih mišića, a služe pričvršćivanju na tijelo domaćina. Kod većine metilja nametnika na koži i škrgama riba, uz prianjaljke su razvijene i pomoćne kutikularne kukice. U unutrašnjosti tijela crijevo im je razgranato, a između njegovih ogranaka granaju se živci, cijevi za izlučivanje i dijelovi rasplodnih organa. Uz rijetke iznimke svi su metilji hermafroditi. Razred metilja obuhvaća oko 9000 do sada poznatih vrsta, a dijeli se na tri reda. Jednorodni metilji (Monogenea) najčešće žive kao vanj. nametnici (ektoparaziti) na koži i škrgama riba; razvijaju se izravno, prolazeći kroz različite faze preobrazbe, ne mijenjajući domaćina. Predstavnici su: čudnovati dvoživac (Diplozoon paradoxum), nametnik na škrgama šarana koji katkad uzrokuje masovno ugibanje ribe u ribnjacima, i žablji metilj (Polystoma intergerrinum), nametnik u mokraćnome mjehuru žabe. Dvorodni metilji (Digenea) unutarnji su nametnici (endoparaziti) u crijevima, jetri ili krvnim žilama domaćih životinja i čovjeka. Razvoj im je složen, a preobrazba praćena izmjenom generacija i promjenom dvaju domaćina. Gl. je predstavnik te skupine ovčji metilj (Fasciola hepatica) (→ metiljavost). U odraslom obliku živi u jetri ovaca i goveda, rjeđe čovjeka. Jaja izlaze iz domaćina s izmetom. Uz povoljne uvjete (dovoljno vlage) izlazi iz jajeta trepetljikava ličinka (miracidij) s jednim parom očiju i organom za bušenje tjelesnih stijenki, na stražnjem kraju tijela. Plivajući, ona se prikvači za malog barnjaka (Galba truncatula), uvuče se do njegova dišnog organa, odbaci trepetljikavi omotač i prodre u unutar. organe. Ondje se pretvara u nepomičnu vrećastu sporocistu, unutar koje se pupanjem iz zametnih stanica stvaraju mnogobrojne pokretne ličinke redije, koje već imaju crijevo u obliku vreće i otvor na prednjem kraju tijela. Pucanjem sporociste, redije izlaze iz nje, a unutar njih samih, pupanjem iz njihovih zametnih stanica, stvara se treća generacija ličinki, cerkarije s repićem kao u punoglavca. One izlaze kroz otvor na rediji, a zatim iz puža u vodu, gdje plivaju dok se ne pričvrste na kakvu vodenu biljku, odbace rep i izluče oko sebe otpornu čahuru. Stoka pasući proguta s travom i čahure, koje se u crijevu otope, a oslobođene cerkarije prodru u jetru konačnoga domaćina, gdje se razviju u odrasla metilja. U razvoju ostalih metilja toga reda postoje različite modifikacije: cerkarija se ne učahuruje, nego aktivno prodire u tijelo kakva vodenoga kukca, koji je onda drugi prijelazni domaćin, ili ulaze izravno u konačnoga domaćina. Pripadnici trećega reda, Aspidobothria, nemaju usta na usnoj prianjaljki. Razvoj im je izravan, bez promjene domaćina, a žive kao unutar. nametnici na mekušcima i kralježnjacima koji nemaju stalnu tjelesnu temperaturu.
