STRUKE:

metilji

ilustracija
METILJI, ovčji metilj, Fasciola hepatica – 1. usta, 2. ždrijelo, 3. živčani sustav, 4. sjemeni mjehurić, 5. uzdužna živčana vrpca, 6. maternica, 7. jajnik, 8. Mehlijeva žlijezda, 9. sjemenovod, 10. prednji dio sjemenika, 11. žumančane žlijezde, 12. stražnji dio sjemenika

metilji (Trematoda), razred parazitskih plošnjaka, listolika ili vrpčasta tijela, u većine dugoga 1 do 10 mm, ali ih ima i mnogo duljih. U odraslih je oblika tijelo pokriveno hitinskom kutikulom; trepetljikavi epitel imaju samo ličinke koje žive u vodi. Ispod kutikule nalazi se tzv. supkutikularni sloj, sastavljen od žljezdanih i promijenjenih epitelnih stanica, koje duboko zalaze u parenhim (→ tkivo). Zbog nametničkoga načina života razvili su se kod metilja posebni organi, prianjaljke, nastali diferencijacijom kožnih mišića, a služe pričvršćivanju na tijelo domaćina. Kod većine metilja nametnika na koži i škrgama riba, uz prianjaljke su razvijene i pomoćne kutikularne kukice. U unutrašnjosti tijela crijevo im je razgranato, a između njegovih ogranaka granaju se živci, cijevi za izlučivanje i dijelovi rasplodnih organa. Uz rijetke iznimke svi su metilji hermafroditi. Razred metilja obuhvaća oko 9000 do sada poznatih vrsta, a dijeli se na tri reda. Jednorodni metilji (Monogenea) najčešće žive kao vanj. nametnici (ektoparaziti) na koži i škrgama riba; razvijaju se izravno, prolazeći kroz različite faze preobrazbe, ne mijenjajući domaćina. Predstavnici su: čudnovati dvoživac (Diplozoon paradoxum), nametnik na škrgama šarana koji katkad uzrokuje masovno ugibanje ribe u ribnjacima, i žablji metilj (Polystoma intergerrinum), nametnik u mokraćnome mjehuru žabe. Dvorodni metilji (Digenea) unutarnji su nametnici (endoparaziti) u crijevima, jetri ili krvnim žilama domaćih životinja i čovjeka. Razvoj im je složen, a preobrazba praćena izmjenom generacija i promjenom dvaju domaćina. Gl. je predstavnik te skupine ovčji metilj (Fasciola hepatica) (→ metiljavost). U odraslom obliku živi u jetri ovaca i goveda, rjeđe čovjeka. Jaja izlaze iz domaćina s izmetom. Uz povoljne uvjete (dovoljno vlage) izlazi iz jajeta trepetljikava ličinka (miracidij) s jednim parom očiju i organom za bušenje tjelesnih stijenki, na stražnjem kraju tijela. Plivajući, ona se prikvači za malog barnjaka (Galba truncatula), uvuče se do njegova dišnog organa, odbaci trepetljikavi omotač i prodre u unutar. organe. Ondje se pretvara u nepomičnu vrećastu sporocistu, unutar koje se pupanjem iz zametnih stanica stvaraju mnogobrojne pokretne ličinke redije, koje već imaju crijevo u obliku vreće i otvor na prednjem kraju tijela. Pucanjem sporociste, redije izlaze iz nje, a unutar njih samih, pupanjem iz njihovih zametnih stanica, stvara se treća generacija ličinki, cerkarije s repićem kao u punoglavca. One izlaze kroz otvor na rediji, a zatim iz puža u vodu, gdje plivaju dok se ne pričvrste na kakvu vodenu biljku, odbace rep i izluče oko sebe otpornu čahuru. Stoka pasući proguta s travom i čahure, koje se u crijevu otope, a oslobođene cerkarije prodru u jetru konačnoga domaćina, gdje se razviju u odrasla metilja. U razvoju ostalih metilja toga reda postoje različite modifikacije: cerkarija se ne učahuruje, nego aktivno prodire u tijelo kakva vodenoga kukca, koji je onda drugi prijelazni domaćin, ili ulaze izravno u konačnoga domaćina. Pripadnici trećega reda, Aspidobothria, nemaju usta na usnoj prianjaljki. Razvoj im je izravan, bez promjene domaćina, a žive kao unutar. nametnici na mekušcima i kralježnjacima koji nemaju stalnu tjelesnu temperaturu.

metilji. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40431>.