STRUKE:

Mihael III.

Mihael III. (protivnici su ga nazivali Pijanac ili Mucavac), bizantski car od 842 (?, 9. ili 10. I. 840Carigrad, 23. IX. 867). Naslijedio oca Teofila. Isprva vladao pod skrbništvom majke Teodore, a 856. postao samovladar uz pomoć ujaka Barde, koji je preuzeo vodeću ulogu na dvoru. Potpavši pod negativan utjecaj svojega dvoranina Bazilija Makedonca, pristao na umorstvo ujaka (865) te je 866. za suvladara okrunio Bazilija, koji ga je već sljedeće godine ubio i preuzeo vlast. Za vladavine Mihaela III. okončan je ikonoklastički spor i obnovljeno štovanje ikona (843), pa su ikonoduli dospjeli na istaknuta mjesta u crkvenoj hijerarhiji. Vođeni su uspješni pohodi protiv Arapa u Maloj Aziji, u Egiptu i na Kreti te protiv sljedbe paulikijanaca (radikalnih ikonoklasta) u istočnoj Maloj Aziji. Za njegove su vladavine Rusi 860. prvi put napali Carigrad. Bugari su u crkvenom pogledu bili podređeni carigradskomu patrijarhu, a upućena su i izaslanstva za pokrštavanje Slavena. Svrgavanje Ignacija i imenovanje Focija za patrijarha izazvalo je sukob s Rimom.

Mihael III.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40627>.