Mikszáth [mi'ksa:t], Kálmán, madžarski književnik (Szklabonya, 16. I. 1847 – Budimpešta, 28. V. 1910). Studirao pravo; bio službenik, potom novinar i urednik. Pripovjedni stil zasnivao na govornom jeziku, sažetosti narodne anegdote te ironijskim, tragikomičnim značajkama. U najznačajnijim djelima prikazuje krize madžarskoga srednjeg plemstva: likovi su pojedinci koji gube ulogu i mogućnost stvarnoga djelovanja u vremenima koja se mijenjaju. Roman Kišobran sv. Petra (Szent Péter esernyője, 1905) ironičan je prikaz izoliranoga svijeta maloga grada gdje su čuda još moguća. Čudo je i »neobičan« brak u više romana kao jedino rješenje za životnu krizu: Kavaliri (Gavallérok, 1897), Neobičan brak (Különös házasság, 1900), Slučaj Nosztyjeva sina s Marom Tóth (A Noszty fiú esete Tóth Marival, 1906). U poznim djelima sklon tragičnomu prikazu života: događaji su tek niz zamki u kojima je nesreća prirodna, a budućnost nepredvidiva.
