Milanović, Božo

Milanović, Božo, hrvatski svećenik, teolog i političar (Kringa kraj Pazina, 10. X. 1890Pazin, 28. XII. 1980). Nakon studija teologije u Goriziji i stjecanja doktorata u Beču (1918) služio u nekoliko istarskih župa. Uspostavom talijanske vlasti u Istri bio proganjan, a 1922. postavljen za kapelana u Trstu, gdje je bio jedan od istaknutih članova Tiskovnoga društva i izdavač lista Pučki prijatelj (od 1929. Istarski list). Od 1923. predsjednik Društva sv. Mohora (poslije Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda). Kao istaknuti djelatnik hrvatskoga narodnog preporoda u Istri sudjelovao u pokušajima političkoga okupljanja Hrvata i Slovenaca, održavao veze s Kraljevinom Jugoslavijom i pomagao školovanje hrvatskih svećenika. Nakon II. svjetskoga rata bio je član više izaslanstava Julijske krajine, koja su utjecala na odluke savezničkih povjerenstava za razgraničenje pri uspostavi današnjih granica s Italijom. Obnovio sjemenište i bio upravitelj sjemenišne gimnazije (1947–68) te Visoke teološke škole u Pazinu (1955–65). Uz publicistiku bavio se znanstvenim radom, ponajviše proučavanjem povijesti Istre u XIX. i XX. st. Ujedno pisao teološke udžbenike. Važnija djela: Istra u osvit narodnog preporoda 1797–1860. (1960), Hrvatski narodni preporod u Istri (I–II, 1967–73), Preporoditelj Istre biskup dr. Juraj Dobrila (1970), Moje uspomene (1976).

Milanović, Božo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40818>.