Milčec, Zvonimir, hrvatski književnik (Zagreb, 3. IX. 1938 – Zagreb, 17. IV. 2014). Grafičku školu i studij hrvatskog jezika i crtanja završio u Zagrebu, a novinarsku školu u Beogradu. Surađivao je u Večernjem listu, bio je kolumnist Jutarnjega lista i urednik u nakladi »Bookovac«. Milčec je u pravom smislu riječi zagrebački pisac. Najpoznatiji su njegovi novinski feljtoni, pisani u tradiciji A. Šenoe, A. G. Matoša i V. Majera, u kojima je oživljavao zagrebačku prošlost, upozoravao na često ugrožen urbanitet, što je vješto spajao sa suvremenim temama. Feljtoni su objavljeni u knjigama Zadnja pošta Zagreb (1973), Pozdravi doma (1975), Pozdrav iz Zagreba (1986), Zagreb je inače lijep (2001), Fakat Zagreb (2004), Seniori (2005), Volite li Zagreb (2007), Moj zagrebački rukopis (2007), Zagrepčani i vaši i naši (2008). U knjizi Galantni Zagreb (1989) predočio je korespondenciju A. Šenoe i njegove supruge Slavice, a Zagrebom se bavio i u dokumentarističkim knjigama Povratak bana (1990), Zagreb gastro (1992), Zagrebačka linija fronte (1992), Zagrebački gradonačelnici (1993) i dr. I njegova fikcionalna proza bliska je feljtonima. U romanima za odrasle (U Zagrebu prije podne, 1973; Čovjek od novina, 1997) i zbirci Tekuće priče (2002) do izražaja dolazi zagrebačka tematika i njegovo profesionalno novinarsko iskustvo, a u uspješnim romanima za djecu (Zvižduk s Bukovca, 1975; Posljednji zvižduk, 1980; Priča o novinama, 1981) izgradio je i mitologiju svojega zagrebačkoga kvarta, Bukovca. Iako često iznimno sentimentalna, njegova je proza pisana jednostavnim stilom i duhovito, što mu je priskrbilo dobru čitateljsku recepciju.
