Milčetić, Ivan, hrvatski književni povjesničar, filolog, etnograf i folklorist (Milčetići, otok Krk, 27. VIII. 1853 – Varaždin, 26. X. 1921). Slavensku i klasičnu filologiju studirao u Zagrebu i Pragu, bio gimnazijski profesor u Zagrebu, Rijeci i Varaždinu. Među njegovim književnopovijesnim prinosima ističu se oni o književnim poslanicama (O poslanicama 16. vijeka u dubrovačko-dalmatinskoj periodi hrvatske književnosti, 1882), književni portreti (Dr. Julije Bajamonti i njegova djela, u časopisu Rad JAZU, 1912) te članci o hrvatsko-talijanskim književnim vezama. Bavio se uglavnom problemima starije hrvatske književnosti, a među prvima je pisao o novijoj hrvatskoj književnosti, poglavito o preporodnom razdoblju, za koje je predložio književnu periodizaciju. Pisao je dijalektološke rasprave (Čakavština Kvarnerskih otoka, Rad JAZU, 1895), te one o hrvatskom jezičnom standardu. Osobite su mu zasluge u proučavanju hrvatskoga glagoljaštva jer je prikupljenu građu i usustavio. Njegov je najznačajniji rad s toga područja Hrvatska glagoljska bibliografija. Dio I. Opisi rukopisa (Starine, 1911). Jedan je od utemeljitelja hrvatske etnologije i prvi urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena (1896), u kojem je objavio znatan broj radova s etnografsko-folklorističkoga područja, od kojih je najpoznatiji Koleda u Južnih Slavena (1917).
