Milošević, Slobodan, srpski političar (Požarevac, 29. VIII. 1941 – Hag, 11. III. 2006). Diplomirao je na Pravnome fakultetu u Beogradu (1964). Njegov je politički uspon povezan s usponom njegova kuma Ivana Stambolića, nećaka moćnoga srpskog komunističkog političara Petra Stambolića. Bio je direktor Tehnogasa, predsjednik Beobanke (1978–83), zatim od 1984. predsjednik Gradskoga komiteta SK Beograda. U siječnju 1986. naslijedio je I. Stambolića na položaju predsjednika CK SK Srbije, a na 8. sjednici CK SK Srbije u rujnu 1987. politički ga je porazio i osvojio apsolutnu vlast u Srbiji. Godine 1989. ukinuo je autonomiju Kosova i postao predsjednik Predsjedništva SR Srbije. Pod njegovim je vodstvom Socijalistička partija Srbije (SPS) pobijedila na prvim višestranačkim izborima u Srbiji u prosincu 1990., a on je 1992. izabran za predsjednika Srbije u prvome krugu predsjedničkih izbora. Na programu stvaranja velike Srbije od 1991. predvodio je agresiju na susjedne republike i izazvao konačni raspad Jugoslavije, rat i masovne zločine nad civilnim stanovništvom u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Nakon srpskog vojnog poraza u Hrvatskoj i BiH, sudjelovao je u sklapanju Daytonskoga mirovnog sporazuma u studenome 1995. Godine 1997. izabran je za predsjednika SR Jugoslavije. Njegov pokušaj protjerivanja kosovskih Albanaca 1998. izazvao je intervenciju NATO-a u proljeće 1999. i ulazak međunarodnih snaga predvođenih NATO-om na Kosovo. Na predsjedničkim izborima u rujnu 2000. porazio ga je kandidat Demokratske opozicije Srbije (DOS) V. Koštunica, pa je nakon pokušaja krivotvorenja izbornih rezultata narodnom pobunom početkom listopada bio prisiljen na odstup. Na početku travnja 2001. uhićen je i na Vidovdan, 28. lipnja 2001., dvanaest godina nakon govora na Gazimestanu kojim je najavio rat u Jugoslaviji, izručen Haškomu tribunalu, pred kojim je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine na Kosovu, u Hrvatskoj i u BiH. Umro je u ćeliji prije završetka suđenja. Pokopan je u Požarevcu.
