struka(e):
ilustracija
MISAL KNEZA NOVAKA, 1368., Beč, Nacionalna knjižnica

Misal kneza Novaka, hrvatskoglagoljski misal (270 listova) koji je zrelom ustavnom glagoljicom i hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1368. na jednom od svojih posjeda u Krbavi vlastoručno napisao i vjerojatno sam iluminirao visokoobrazovani glagoljaš humanist, krbavski knez Novak Disislavić, iz ličke Ostrovice, dvorski vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca, kao zavjetni dar crkvi u kojoj će biti pokopan. Njegovi sinovi otkupili su ga 1405. za crkvu sv. Jelene i sv. Petra u Nugli, kraj Roča, gdje je poslužio kao jedan od predložaka za priređivanje glagoljskoga Prvotiska, o čem posredno svjedoči na posljednjoj stranici ispisan Zapis žakna Jurja (26. lipnja 1482., u Izoli). U kolofonu je Novak zabilježio i prve čakavske osmeračke stihove, ujedno i najstariji sačuvani zapis silabičko-tonske versifikacije na hrvatskom jeziku. U odnosu na istodobne latinske misale, Misal kneza Novaka sadrži neke liturgičke osobitosti, npr. ritualni tekst o blagoslovu soli i zobi na blagdan sv. Stjepana. Danas se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču.

Citiranje:

Misal kneza Novaka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/misal-kneza-novaka>.