aseitet (srednjovjekovni latinski aseitas < klasični latinski a se esse: od sebe biti, biti po sebi), u filozofiji, po sebi postojeće, apsolutno samostalno, samosvojno. Svojstvo koje skolastička i neoskolastička filozofija pripisuju Bogu kao pra-temelju svega: pra-temelj se ne temelji u nečem drugom, već jedino u samome sebi, on mora biti ne-prouzročen i kao takav on nije bitak bivstvujućeg, već bitak sam, supsistirajući bitak. U potonjoj filozofiji, također i svojstvo slobodne volje (A. Schopenhauer, E. v. Hartmann).
