TRAŽI DALJE:
STRUKE:

asfalt

asfalt (grč. ἄσφαλτος: paklina, asfalt), crna ili tamnosmeđa, čvrsta ili polučvrsta amorfna masa, prirodna ili umjetna smjesa bitumena i mineralnih tvari. Zagrijavanjem postaje mekan, ljepljiv i plastičan ili prelazi u tekuće stanje. Prirodni asfalt (paklina) upotrebljava se od davnina kao vezivo u građevinama i za brtvljenje pukotina brodova, a vjerojatno najstariji asfaltni put nađen je na prilazu babilonskoj kuli. U antici i srednjem vijeku gotovo nestaje iz uporabe, a ponovno se počinje iskorištavati početkom XIX. st. Nagli razvoj asfaltnih cesta omogućen je tek industrijskom preradbom nafte, odn. primjenom umjetno proizvedenih bitumena.

Smatra se da je prirodni asfalt nastao na isti način kao i nafta, taloženjem sapropela, taloga od organizama u raspadu, a moguć je i njegov nastanak od nafte, isparavanjem njezinih lakših sastojaka, te naknadnom oksidacijom, polimerizacijom i kondenzacijom. Najbogatije je nalazište asfalta u svijetu asfaltno jezero na otoku Trinidadu (s 39% bitumena); poznata su nalazišta oko Mrtvoga mora (gotovo čisti bitumen), u Venezueli (64% bitumena), na Kubi, u Kanadi, SAD-u, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Albaniji. U Hrvatskoj postoje nalazišta prirodnog asfalta u dolini Zrmanje, podno Promine, kraj Drniša, Vrgorca, Trogira, na Čiovu, Braču i Šolti.

Tehnički je danas važan umjetni asfalt. To je građevinski materijal koji se dobiva miješanjem kamenog agregata (kameno brašno, prirodni ili drobljeni pijesak i kamena sitnež) i bitumena proizvedenog destilacijom nafte ili bitumenskih prerađevina (razrijeđeni bitumeni i bitumenske emulzije).

Jeftini asfaltni zastor namijenjen lakomu prometu i obesprašivanju makadamskih cesta izrađuje se tako što se uvaljana cestovna površina prska zagrijanim mekanim bitumenom, a zatim se na nju sipa i uvalja kamena sitnež. Kvalitetan i trajan asfaltni kolnik izrađuje se od asfaltne mješavine pripravljene u asfaltnoj bazi. U njoj se kameni agregat separira (izdvaja), suši, obesprašuje, prosijava i topao miješa sa zagrijanim bitumenom. Najčešće je primjenjivana asfaltna mješavina asfaltni beton, u kojem postoji neprekidan prijelaz od manjih zrna kamenog agregata prema većima da bi se popunile šupljine među njima i postiglo njihovo uklještenje. Tako se dobiva kameni kostur koji preuzima prometno opterećenje, a pravilnim izborom količine veziva i punila, koja s njime čine bitumenski mort, osigurava se vodonepropusnost i dobra slijepljenost. Lijevani asfalt sastoji se od tvrđe vrste bitumena i kamenog brašna. Asfalt se najviše upotrebljava u cestogradnji, njime se oblažu stijenke akumulacijskih jezera i odvodnih kanala, služi za izradbu podova u industrijskim halama, za prekrivanje športskih i dječjih igrališta, za izolaciju krovova i terasa.

asfalt. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4156>.