Moldavija

ilustracija
MOLDAVIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6

Moldavija (Moldova; Republika Moldavija/Republica Moldova), država u jugoistočnoj Europi. Na zapadu graniči s Rumunjskom (duljina granice 450 km), a sa sjevera, istoka i juga s Ukrajinom (939 km). Obuhvaća 33 846 km² (od toga Pridnjestrovlje, odnosno tzv. Pridnjestarska moldovska republika, koja nije pod kontrolom vlade, 4163 km²).

Prirodna obilježja

Moldavija zauzima ravničarski kraj istočno od Karpata, uglavnom između rijeke Prut na zapadu (granica prema Rumunjskoj) i porječje Dnjestra (rumunjski Nistru) na istoku zemlje. Na jugu je reljefno otvorena prema ušću Dunava (Moldavija izlazi na Dunav u duljini od svega 500 m) i Crnomu moru. Građena je od kristaličnih stijena (granit) prekambrijske starosti prekrivenih do 6000 m debelim slojem sedimentnih stijena (pješčenjaci, gline, vapnenci). Kristalična osnova izbija na površinu samo u sjevernome dijelu zemlje. Pretežno nizinski kraj, dio Istočnoeuropske nizine, prosječne visine 147 m, raščlanjen je mnogim riječnim dolinama i uzvisinama. U središnjem dijelu, usporedno s dolinom Pruta, pruža se brežuljkasta, praporom prekrivena Srednjomoldavska uzvisina (Codri) s najvišom točkom Moldavije (Bălaneştri, 429 m). Na nju se prema istoku i sjeveroistoku nastavlja Pridnjestarska uzvisina (do 347 m). U sjevernome dijelu zemlje nalazi se nizina sa stepom Bălţi (Belci; visina 150 do 200 m) te uzvisine (do 336 m) uz rijeke Prut (erodirani vapnenački lanac Medobori-Toltri) i Dnjestar. Na jugu se prostire brežuljkasta ravnica sa stepom Budžak (Bugeac), ispresijecanom mnogobrojnim jarugama i vododerinama. Moldavija se nalazi u seizmičkom području Karpata pa se javljaju potresi s epicentrom u istočnoj Rumunjskoj.

Klima je umjereno kontinentalna, pod utjecajem zračnih masa s Atlantika sa zapada, mediteranskih s jugozapada te kontinentalnih sa sjeveroistoka. Zime su kratke i blage, a ljeta duga i topla. Srednja temperatura siječnja kreće se od –3 °C na sjeveru do 5 °C na jugu, a srpnja od 19 °C na sjeveru do 22 °C na jugu. Najniža temperatura, –36 °C, zabilježena je na sjeveru zemlje, a najviša, 41 °C, na jugu. Godišnja količina oborina kreće se između 370 mm na jugu i 560 mm na sjeveru; najviše je oborina na uzvisinama (500 do 560 mm), a najmanje u nizinama (od 450 mm do manje od 400 mm). Oborine su uglavnom u obliku ljetnih pljuskova. Prevladava vjetar sa sjeverozapada, a zimi je čest topli jugoistočni vjetar.

Moldavija ima dobro razvijenu riječnu mrežu s približno 3000 vodotoka (gustoća 0,25 km/km²) iako ih je 92% kraće od 10 km, a samo je 8 rijeka dulje od 100 km. Rijeke pripadaju slijevu Crnoga mora; teku uglavnom od sjeverozapada k jugoistoku. Glavna je rijeka Dnjestar (duga 1352 km, od čega 660 km u Moldaviji), porječju kojega pripada 56% teritorija; plovna je gotovo cijelom duljinom u Moldaviji. Najdulja je moldavska rijeka Prut (695 km od ukupno 953 km), pritok Dunava, koji odvodnjava 24% teritorija; plovna je do Leova. Najviši im je vodostaj u proljeće (topljenje snijega u Karpatima) i rano ljeto (pljuskovi). Ostatak teritorija odvodnjavaju manji pritoci Dunava i izravni pritoci Crnoga mora. Moldavija ima 57 prirodnih jezera (Beleu, Bâc, Sălaş, Dracele), ukupne površine 62,2 km², te oko 3000 umjetnih jezera od kojih su najveća Dubăsari (67,5 km²) i Costeşti-Stînca (59,0 km²).

Pod šumama, uglavnom miješanim bjelogoričnima, nalazi se 9,8% površine; prevladavaju na sjevernome brežuljkastom području. Izvorna stepska vegetacija pretvorena je na jugu zemlje u poljoprivredne površine (ukupno 67%) za uzgoj žitarica, voća i vinove loze. Pod pašnjacima je 13% površine.

Stanovništvo

U Moldaviji živi 2 998 235 st. prema popisu 2014 (bez Pridnjestrovlja, odnosno tzv. Pridnjestarske moldavske republike koja nije pod kontrolom moldavske vlade, a u kojoj živi 475 665 st., 2015), od čega 209 030 st. živi u inozemstvu dulje od 12 mjeseci. Na 1 km² Moldavije bez Pridnjestrovlja živi 98,3 st. (2014; 110,9 st./km² u 2004). Najgušće je naseljen središnji, industrijski razvijeniji dio zemlje, te područja na sjeveru i jugoistoku, a najrjeđe je naseljena jugozapadna Moldavija (40 do 60 st./km²), osobito stepa Budžak (Bugeac). Stanovnici su (2014) Moldavci (73,7%; 64,5% u 2004), potomci romaniziranih Dačana, te Ukrajinci (6,5%; 13,8% u 2004), Rusi (4,0%; 13,0% u 2004), Gagauzi (4,5%), Rumunji (6,9%), Bugari (1,8%), Romi (0,3%) i dr. Rusi žive uglavnom u gradovima te u Pridnjestrovlju (Pridnjestarsko područje, istočno od Dnjestra), Ukrajinci u sjevernome dijelu zemlje, Gagauzi (turkijski narod uglavnom pravoslavne vjere) u Gagauziji (Gagausko autonomno područje) u južnoj Moldaviji i Bugari u gradu Taracliji (bugarski i ruski Taraklija) i okolici. Službeni je rumunjski jezik (do 2013. u Moldaviji se nazivao moldavskim jezikom); raširen je i ruski. Za popisa 2014. godine 55,1% stanovništva izjasnilo se da im je moldavski materinji jezik, 22,8% rumunjski, a 9,4% ruski. Stanovnici su uglavnom pravoslavci (90,1%, 2014). Od stjecanja nezavisnosti 1991. broj stanovnika se neprestano smanjuje; na području cijele Moldavije je prema popisu 1989. živjelo 4 335 360 st. (3 657 665 st. bez područja Pridnjestrovlja), a 2004. godine 3 938 679 st. (3 383 332 st. bez Pridnjestrovlja). U posljednjem međupopisnom razdoblju (2004–14) broj stanovnika (bez Pridnjestrovlja) smanjio se za čak 385 097 st. ili 11,4% (prosječna godišnja stopa pada broja stanovnika iznosi 1,14%). Zbog raspada SSSR-a, lošeg ekonomskog stanja u državi i pada životnoga standarda, stanovništvo se u velikoj mjeri iseljava, najviše u Rusiju i zemlje Europske unije (ponajviše u Italiju). Prirodni priraštaj je od početka XXI. st. stalno negativan; 2016. iznosio je –0,3‰, a rezultat je podjednakog nataliteta (10,5‰) i mortaliteta (10,8 ‰). Smrtnost dojenčadi (9,4‰, 2016) među najvećima je u Europi. Zbog smanjenoga prirodnoga priraštaja i iseljivanja mlađega, radno sposobnog stanovništva, populacija Moldavije stari: u dobi je do 14 godina 17,0% (2015; 22,4% u 2001), od 15 do 64 godine 72,3%, a starije je od 65 godina samo 10,7% (14,4% populacije 2001) stanovnika. Očekivano trajanje života za rođene 2012. iznosi 67,2 godine za muškarce, a 75,0 godina za žene. Ekonomski je aktivno 1 308 700 st. (2017), od čega je nezaposleno 3,4%. Moldavija se ubraja u europske zemlje s najvećim udjelom poljoprivrednoga stanovništva; u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu aktivno je 28,8%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 30,9%, a u uslužnim djelatnostima 40,3% radne snage (2017). Glavni je i najveći grad Kišinjev (rumunjski Chişinău) s 469 402 st. (2014; 589 446 st. za popisa 2004). Ostali su veći gradovi (2014) Bălţi (Belci, Bel’cy) s 97 930 st., Ungheni s 30 804 st. i Cahul s 30 018 st. U gradovima živi samo 38,2% st. (2014; 46,6% za popisa 1989. za cijeli teritorij Moldavije) pa se Moldavija ubraja među najslabije urbanizirane europske države. U Pridnjestrovlju (tzv. Pridnjestarska moldavska republika) su veći gradovi (2015) Tiraspol (Tiraspolj) sa 129 367 st., Bender (Tighina) s 91 197 st. i Rîbnița s 45 400 st.

Gospodarstvo

Nakon stjecanja neovisnosti 1991. Moldavija je tijekom 1990-ih bila u gospodarskoj depresiji (raspadom Sovjetskog Saveza BDP je smanjen 50%). S reformama je slijedio postupni ekonomski rast, te je vrijednost BDP-a uvećana s 1,1 milijarde USD (1999) na 7,9 milijarda USD (2013). Postupno je smanjen i udjel siromašnog stanovništva s 30,2% (2006) na 9,6% (2015). Godine 2016. ostvaren je BDP u vrijednosti od 6,7 milijarda USD; BDP po stanovniku iznosio je oko 1900 USD (među najmanjima je u Europi). U sastavu BDP-a vodeći je udjel uslužnoga sektora (64,8%), a potom slijedi industrija (29%) i poljoprivreda (14,2%). Poljoprivrednu ponudu čine voće i povrće, vino, duhan i dr. Industrija je pretežno prehrambena (šećer, ulje i dr.) i tekstilna, uz proizvodnju poljoprivrednih strojeva i kućanskih aparata. Stopa nezaposlenosti je 4,3% (2017); ekonomski su značajne doznake zaposlenih u inozemstvu. Vrijednost izvoza 2017. bila je 1,7 milijarda USD (1,5 milijarda USD, 2016), a uvoza četiri milijarde USD (3,6 milijarda USD, 2016). Izvozi uglavnom prehrambene proizvode, tekstil i poljoprivrednu tehniku, a uvozi najviše naftu, plin, derivate, ugljen, strojeve i opremu, kemikalije, tekstil i dr. Vodeći vanjskotrgovinski partneri (2016) su Rumunjska (25,5% izvoza i 13,7% uvoza), Rusija (11,6% izvoza i 13,3% uvoza), Italija (9,9% izvoza i 7% uvoza), Njemačka (6,3% izvoza i 7,9% uvoza), Kina (9,8% uvoza), Ukrajina (9,5% uvoza) i dr. Veličina javnoga duga je 43,4% BDP-a (2017). Godine 2001. Moldavija je postala članica Svjetske trgovinske organizacije, a 2014. je s Europskom unijom potpisala sporazum o pridruživanju.

Promet

Željeznička mreža duga je 1151 km (2016); glavna je pruga koja povezuje Ukrajinu s Rumunjskom prolazeći kroz moldavske gradove Tiraspol, Kišinjev i Ungheni. Cestovna mreža duga je 9386 km (2016). Riječni promet razvijen je uglavnom na Dnjestru te manjim dijelom na Prutu (do Leova); plovidbeni put dug je 561 km (2016). Glavna je moldavska luka Giurgiuleşti, otvorena 2006., na lijevoj obali Dunava, 133,8 km od njegova ušća; pristupačna je za prekooceanske brodove. Glavna je međunarodna zračna luka kraj Kišinjeva (promet 2,2 milijuna putnika, 2016).

Novac

Novčana je jedinica (moldavski) leu (MDL); 1 leu = 100 bana.

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području Moldavije mogu se pratiti od prapovijesti. Na njezinu teritoriju živjeli su u I. tisućljeću pr. Kr. Kimerijci i Skiti, a od 300. pr. Kr. Geti i trački Dačani. Na područje Moldavije naselili su se nakon provale Huna mnogi narodi, od kojih su najpoznatiji bili Ostrogoti (oko 370 – 475), Anti (? – oko 560), Avari i Slaveni (V–VI. st.), Uliči i Tiverci. U IX. st. Moldavija je bila u sastavu Bugarske, koja ju je izgubila nakon provale Madžara potkraj IX. st. Usporedno s dolaskom Madžara, na područje Moldavije prodrli su Pečenezi, koji su ubrzo potisnuli Madžare prema zapadu i uspostavili svoju državu. Kada ih je 1036. porazio Jaroslav Mudri, Moldavija je ušla u sastav Kijevske Rusije, a nakon njezina raspada polovicom XI. st. u sastav Galičko-Volinjskoga Kneževstva. Oko 1100. Moldaviju su zaposjeli Kumani, a 1240. Mongoli (Tatari). U sklopu mongolske države Zlatne Horde Moldavija je ostala do 1353., kada ju je osvojio ugarski plemić Dragoş u ime hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Za njegova nasljednika Bogdana I. osnovano je 1359. Moldavsko Kneževstvo, koje se već 1367. proširilo na Besarabiju. Za vladavine kneza Ştefana III. Velikoga (1457–1504) Moldavsko Kneževstvo obranilo se od napada Osmanlija, ali je već za njegova nasljednika Bogdana III. (1504–17) postalo osmanskim vazalnim kneževstvom. U sastavu Osmanskoga Carstva Moldavija je bila, uz kraću vladavinu vlaškoga kneza Mihaija Hrabroga (Mihai Viteazul) 1600–01. i poljsko-litavske države 1601–18., sve do 1859., uz određenu autonomiju i uglavnom domaće plemstvo. U Osmanskome Carstvu Moldavsko Kneževstvo imalo je autonomni status do 1711., kada ga je knez Dimitrije Cantemir pokušao staviti pod rusku zaštitu. Kako je taj pokušaj osamostaljenja Moldavije propao, Osmanlije su od tada do 1821. za moldavske kneževe postavljali isključivo istanbulske Grke (Fanariote), za čije je uprave Moldavija izgubila dijelove svoga teritorija. Godine 1775. Habsburška Monarhija zaposjela je Bukovinu (sjeverni dijelovi Moldavskoga Kneževstva), a Rusija 1812. Besarabiju (istočni dijelovi Moldavskoga Kneževstva). Jedrenskim ugovorom 1829. Moldavsko Kneževstvo dobilo je, zahvaljujući ruskoj vojnoj potpori, veću političku autonomiju u Osmanskome Carstvu. Godine 1858. Moldavskomu Kneževstvu bila je vraćena Besarabija, a 1859. stupilo je u personalnu uniju s Vlaškim Kneževstvom (→ rumunjska). Nakon Berlinskoga kongresa 1878. Besarabija je ponovno bila vraćena Rusiji, u sastavu koje je ostala do 1918., kada su ju osvojile rumunjske postrojbe. Tijekom Ruskoga građanskog rata i strane intervencije, boljševici su osvojili neznatni dio Besarabije na lijevoj obali Dnjestra i na tom području osnovali 12. X. 1924. Moldavsku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku (ASSR) u sklopu Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike. Kada je 28. VI. 1940., na zahtjev vlade SSSR-a, Kraljevina Rumunjska vratila Besarabiju, stvorena je 2. VIII. 1940. Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika (SSR), od središnjega većega dijela Besarabije (bez pojasa Bugeac uz Crno more između Dnjestra i sjevernoga rukava delte Dunava) i Moldavske ASSR. Nakon njemačkoga napada na SSSR, rumunjske postrojbe ponovno su osvojile Moldaviju. U sastavu Rumunjske Moldavija je bila do 1944., kada su je osvojile postrojbe Crvene armije.

Komunistička vlast u Moldavskoj SSR postupno se reformira potkraj 1980-ih s ograničenom liberalizacijom koju u SSSR-u potiče sovjetski vođa Mihail Gorbačov (tzv. politika glasnosti). Godine 1988. stvara se oporbeni pokret Demokratsko gibanje, koji 1989. prerasta u Narodnu frontu Moldavije (1992. organizira se u demokršćansku stranku) koja prosvjedima postiže zakonske promjene (u kolovozu 1989) radi prihvaćanja rumunjskoga kao službenoga jezika i vraćanja latiničnoga pisma (zauzimala se i za sjedinjenje s Rumunjskom). Član Centralnoga komiteta Moldavske komunističke partije (1985–89) Mircea Snegur bio je na čelu državnoga vodstva u tranzicijskome razdoblju (1989–91), a nakon izbora u prosincu 1991. postao je predsjednik republike (na položaju je bio do siječnja 1997). Parlament u Kišinjevu donio je 23. VI. 1990. Deklaraciju o suverenosti Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike, neovisnost je proglašena 27. VIII. 1991 (Republika Moldavija), a nakon formalnog raspada Sovjetskoga Saveza (26. XII. 1991), ostvareno je članstvo u UN-u (2. III. 1992). Državno vodstvo održalo je savezništvo s Rusijom (kroz članstvo u postsovjetskom savezu Zajednici neovisnih država), ali se otvaralo prema zapadnoeuropskim integracijama (1994. Moldavija postaje članica NATO-ova programa Partnerstvo za mir, a od 1995. je u članstvu Vijeća Europe). Državnu stabilnost od početka 1990-ih narušavali su nacionalistički zahtjevi za ujedinjenjem s Rumunjskom (odbijeni na referendumu u ožujku 1994), te nastojanje ruske i ukrajinske zajednice na području istočno od Dnjestra (u kojem čine oko polovice stanovništva) za stvaranjem političko-teritorijalne autonomije. Te nacionalne zajednice proglasile su Pridnjestarsku moldavsku republiku (2. IX. 1990), zbog čega je došlo do oružanih sukoba. Rusko-moldavskim sporazumom 1992. postignuto je primirje, za nadzor kojega su bile angažirane ruske mirovne snage (u borbama 1990–92. poginulo je više tisuća ljudi). Sporazumom iz svibnja 1997. Pridnjestarska moldavska republika stekla je samoupravu. Sporan je bio i status Gagauza (turkijskoga naroda pravoslavne vjere), koji su od 1990. također tražili autonomiju (vlastitu republiku sa središtem u Komratu proglasili su 19. VIII. 1990); autonomija im je priznata 1994. Odnose s Ukrajinom opterećivali su granični sporovi koji su sporazumno riješeni u kolovozu 1999. Prorusku politiku zadržala je Komunistička stranka republike Moldavije (osnovana 1993. reformom Moldavske komunističke partije); predvodila je vlade nakon parlamentarnih izbora 2001. i 2005., a iz njenih redova predsjednici republike bili su Petru Lucinschi (1997–2001) i Vladimir Voronin (2001–2009). Protivile su im se liberalne i demokršćanske stranke, zagovarajući otklon od Rusije i približavanje Europskoj uniji. U veljači 2002., nakon vladine odluke da i ruski postane službeni jezik, održani su veliki antikomunistički i proturuski prosvjedi u Kišinjevu. U rujnu 2006. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici referendumom je poduprta neovisnost i mogućnost pripojenja Rusiji (separatistički zahtjevi osnaženi su sukobima u istočnoj Ukrajini 2014). Do političke krize došlo je nakon izbora 2009. i 2010., jer ni PCRM ni koalicija proeuropskih liberalnih stranaka nisu uspjeli dobiti dovoljnu parlamentarnu većinu za izbor predsjednika republike. Nakon masovnih prosvjeda i nemira, u rujnu 2009. Vladimir Voronin odstupio je s vlasti (imenovani su privremeni vršitelji dužnosti), a u ožujku 2012. predsjednik republike postao je nezavisni kandidat Nicolae Timofti (na položaju je bio do prosinca 2016). Tijekom 2009–13. premijer je bio Vlad Filat, vođa Liberalne demokratske stranke Moldavije (PLDM). Koalicija proeuropskih stranaka, predvođena PLDM-om, zadržala je vlast i nakon parlamentarnih izbora održanih potkraj 2014. Stabilnost su narušavale korupcijske afere (Vlad Filat osuđen je zbog korupcije 2016), a održana je podijeljenost zemlje (Rusija je početkom 2015. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici zadržala oko 1500 vojnika, a u mirovnoj operaciji angažirano ih je oko 350). Od siječnja 2016. premijer je Pavel Filip (iz Demokratske stranke Moldavije). Nakon pobjede na izravnim predsjedničkim izborima, u prosincu 2016. predsjednik republike postao je Igor Dodon, od 2011. vođa Stranke socijalista Republike Moldavije (kao član komunističke stranke bio je ministar gospodarstva 2006–09., te zamjenik premijera 2008–09). Godine 2017. vlada podupire ustavne promjene koje bi olakšale priključenje Europskoj uniji (sporazum o pridruživanju potpisan je 2014), čemu se protivi proruski dio političke javnosti. Nakon parlamentarnih izbora u veljači 2019. održane su političke suprotnosti koje otežavaju stvaranje stabilne vlade.

Politički sustav

Prema Ustavu od 29. VII. 1994. Moldavija je parlamentarna republika. Predsjednik republike šef je države; bira ga parlament na mandatno razdoblje od 5 godina s pravom jednoga reizbora. Izvršnu vlast obnašaju predsjednik republike i vlada. Vladu i predsjednika vlade bira parlament, a potvrđuje predsjednik republike. Zakonodavnu vlast obnaša jednodomni parlament (Parlamentul). Ima 101 zastupnika koje građani biraju na općim, izravnim i tajnim izborima na razdoblje od 4 godine. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 god. života. Vrhovni sud pravde na vrhu je redovne hijerarhije sudbene vlasti. Poštivanje Ustava osigurava Ustavni sud koji čini 6 sudaca. Moldavija je podijeljena na 32 regije (raioane), 3 okruga (municipiul) i dvije autonomne jedinice. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 27. kolovoza (1991).

Moldavija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41586>.