Molunat, poluotok u južnoj Dalmaciji, na obali Konavala. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok; dug je 2,1 km, širok do 0,5 km, visok 140 m (Rat). S kopnom je povezan 0,3 km širokom prevlakom. Građen je od krednih vapnenaca. Između Molunta i kopna, sjeverozapadno od prevlake, prostire se uvala Luka Donji Molunat. Jugoistočno je od prevlake uvala Luka Gornji Molunat (Lučica). Uz krajnji jugoistočni rt leži otočić Veli Školj (Supetrić). – Materijalni ostatci na poluotoku, čije je ime ilirskoga podrijetla (Maluntum), svjedoče o kontinuitetu života od antičkoga doba. U mirovnim ugovorima iz XII. st. često se spominje kao područje razgraničenja pomorskih silâ (Mletačke Republike i Bizantskoga Carstva). Od kraja XIV. st. spominje se naselje Molunat. Od 1419. poluotok se nalazio u sastavu Dubrovačke Republike, a zbog bujne vegetacije nazivan je Crnagora. Isprva je služio kao sklonište i karantena za oboljele od kuge. Nakon izgradnje obrambenoga zida u prvoj polovici XV. st., koji ga je odvajao od kopna, te uređenja naselja (1468), poluotok je služio kao sklonište u slučaju ratne opasnosti. Ubrzani razvoj poluotoka i naselja započeo je za austrijske uprave, osobito nakon gradnje luke (1880) i cestovnoga povezivanja sa željezničkom prugom Dubrovnik–Boka kotorska. Molunatska luka tada je postala važna postaja u lokalnom putničkom i gospodarskom (ulje, vapno i dr.) prometu na jugoistoku Konavala. U početku Domovinskoga rata, 1991–92., Molunat je bio pod okupacijom Jugoslavenske narodne armije. (→ konavle)
