Moore [mụə], Henry, engleski kipar, crtač i grafičar irskoga podrijetla (Castleford, Yorkshire, 30. VII. 1898 – Much Hadham, Hertfordshire, 31. VIII. 1986). Završio Royal College of Art u Londonu (1923), na kojem je 1923–32. bio profesor. Najistaknutiji suvremeni engleski kipar; pripadnik avangarde između dva svjetska rata i među prvim kiparima čistih apstraktnih oblika. Moore je napustio klasičan ideal ljepote i stvorio vlastiti kiparski izraz, u kojem je autonomna plastička energija nositelj dubokih humanih i emotivnih sadržaja. U svojem zrelom razdoblju ostvario je sintezu apstraktnoga koncepta i figuracije u nizu statičkih, ekspresivnih kipova koji podsjećaju na drevnu mezopotamsku, afričku i pretkolumbovsku figuralnu plastiku. Monumentalne kompozicije, u bronci i kamenu, gradi na ritmičkom suprotstavljanju punih oblika i šupljina (mnogobrojne Ležeće figure; Obiteljska grupa; Majka s djetetom; Kralj i kraljica; Ljubavnici). Autor je velikog opusa crteža i akvarela s prizorima iz londonskih podzemnih skloništa, kojima potresno svjedoči o ratnim stradanjima civilnoga stanovništva (Mapa crteža iz skloništa, 1940–41). Mnoge su njegove skulpture postavljene na javnim mjestima (Kralj i kraljica u Antwerpenu, 1953; Ležeća figura ispred sjedišta UNESCO-a u Parizu, 1958; Dva velika oblika u Bonnu, 1966; Veliki luk u Kensingtonskome parku u Londonu, 1980). Bavio se grafikom (litografije, bakropis); crtao kartone za tapiserije. Objavio je oglede s područja kiparstva Henry Moore o kiparstvu (Henry Moore on Sculpture, 1966) i Snaga u prostoru (Energy in Space, 1973).
