Mršić (Meršić), Ivan (Jivan), hrvatski pjesnik (Pag, oko 1575 – Pag, 19. IX. 1652). Pripadnik ugledne pučanske obitelji, služio je kao kapetan u konjaništvu bana N. Zrinskoga. God. 1647. objavio je u Veneciji dvije knjige pjesama: Sloge ljubvene i Mantinjade. Treći izvor njegovih pjesama dio je rukopisnoga zbornika, vjerojatno autograf (Arhiv HAZU). Ukupno je sačuvano 330 Mršićevih pjesama, od kojih je donedavna tek manji dio bio dostupan, zbog čega je njegov opus ostao nedovoljno istraženim. Mršić se obično označuje kao zakašnjeli petrarkist, autor koji nije poznavao barokni stil. Najveći dio njegova opusa čine ljubavne pjesme pisane u tradiciji hrvatske renesansne ljubavne lirike, u kojoj utjecaj Petrarkina Kanconijera, iako važan, nije jedini, a govor o ljubavi postaje pojednostavnjenim. Pisao je uglavnom u dvostruko rimovanim dvanaestercima sjevernoga tipa i osmercima, služeći se gdjekad grafičkim sonetima i tercinama.
