mrtvi jezici

mrtvi jezici, u lingvistici, naziv za jezike koji više nemaju izvornih govornika (govornika kojima je dotični jezik materinski). Neki mrtvi jezici nastavljaju se upotrebljavati u pojedinim kult. funkcijama (npr. latinski koji ostaje jezikom Katoličke crkve i Vatikana, premda se sve manje upotrebljava), dok su neki mrtvi jezici nestali bez traga (npr. etrurski u Italiji). Mrtvi jezici u pravilu se nikad ne obnavljaju kao živi, pri čem važnu iznimku predstavlja ivrit, oblik izumrloga starohebrejskoga, koji je u XX. st. oživio kao službeni jezik Izraela.